Početna ›

Postanak 28,18 — Knjiga Postanka

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz
Postanak 28,16

Tada se Jakov probudi iz svoga sna i reče: "Doista je Jahve na ovome mjestu, a ja ne znadoh!"

Postanak 28,17

I uplaši se te reče: "Kako je strašno ovo mjesto! Nije ovo ništa drugo nego kuća Božja, i ovo su vrata Nebesa!"

Postanak 28,18

I urani Jakov ujutro, pa uze kamen koji bješe stavio sebi pod uzglavlje, postavi ga kao stup i izli ulje na njegov vrh.

Postanak 28,19

I nazva ime onoga mjesta Betel, a isprva ime grada bijaše Luz.

Postanak 28,20

Tada Jakov učini zavjet: "Ako Bog bude sa mnom i sačuva me na ovom putu kojim ja idem, te mi dade kruha za jelo i odjeću za odijevanje,

Biblija

I urani Jakov ujutro, pa uze kamen koji bješe stavio sebi pod uzglavlje, postavi ga kao stup i izli ulje na njegov vrh.

Daničić-Karadžić

I usta Jakov ujutru rano, i uze kamen što bješe metnuo sebi pod glavu, i utvrdi ga za spomen i preli ga uljem.

Original

וַיַּשְׁכֵּם יַעֲקֹב בַּבֹּקֶר וַיִּקַּח אֶת הָאֶבֶן אֲשֶׁר שָׂם מְרַֽאֲשֹׁתָיו וַיָּשֶׂם אֹתָהּ מַצֵּבָה וַיִּצֹק שֶׁמֶן עַל רֹאשָֽׁהּ

Izgovor

va/i.yash.Kem ya.'a.Ko ba./Bo.ker va/i.yi.Kach 'et- ha./'E.ven 'a.Sher- sam me.ra.'a.sho.Ta/v va/i.Ya.sem 'o.Ta/h ma.tze.Vah va/i.yi.Tzok She.men 'al- ro.Sha/h

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I urani Jakov u jutro i uze kamen koji stavi [za] svoja uzglavlja i postavi ga [kao] stup i izli ulje na vrh njegov."

Analiza

1. i urani Izvornik: וַיַּשְׁכֵּם [vayashkem] Gramatika: Hifil imperfekt s vav konsekutivnim od korijena שׁכם (sh-k-m). Gramatički označava ranu jutarnju aktivnost. Značenje: Jakovljevo rano ustajanje naglašava revnost, hitnost i dubok dojam koji je noćna teofanija ostavila na njega. To je trenutak odlučnog početka novog poglavlja u njegovom odnosu s Bogom.

2. svoja uzglavlja Izvornik: מְרַֽאֲשֹׁתָיו [mera'ashotayv] Gramatika: Imenica u množini sa sufiksom za 3. lice jednine muškog roda, izvedena od korijena רֹאשׁ (rosh - glava). Doslovno znači 'mjesta kod njegovih glava'. Značenje: Kamen na kojem je sanjao prestaje biti samo predmet za odmor i postaje fizičko ishodište proročkog otkrivenja. Povezanost s glavom ukazuje na mjesto primanja vizije.

3. stup / spomenik Izvornik: מַצֵּבָה [matseva] Gramatika: Imenica ženskog roda od korijena נצב (n-ts-v), što znači stajati ili postaviti uspravno. Značenje: U drevnom Bliskom istoku uspravljeni kamen bio je trajni svjedok teofanije (Božjeg ukazanja). Jakov ovime obilježava sveti prostor i pretvara običan predmet u trajni spomenik.

4. i izli ulje Izvornik: וַיִּצֹק שֶׁמֶן [vayitsok shemen] Gramatika: Glagol je Kal imperfekt s vav konsekutivnim od korijena יצק (y-ts-k - izliti). Imenica 'shemen' označava maslinovo ulje. Značenje: Ovo je najstariji zabilježeni čin posvete (konsekracije) materijalnog objekta u Bibliji. Izlijevanjem ulja Jakov izdvaja taj kamen iz svjetovne upotrebe i posvećuje ga Bogu. Imena: - Jakov [יַעֲקֹב / ya'akov] (osoba) Znači: Vjerojatno skraćeni teoforski oblik (Ya'akov-El) koji znači 'neka Bog štiti' od semitskog korijena 'qb. Tvorba: Ime je izvedeno iz hebrejskog korijena עָקַב ('aqav), što može značiti 'štititi', ali u biblijskoj igri riječi znači 'peta' (עָקֵב) ili 'onaj koji istiskuje/vara'. Tekst objašnjava: U Postanku 25,26 Jakov dobiva ime jer se pri rođenju držao za Ezavovu petu. U Postanku 27,36 Ezav ga tumači kao 'varalicu' jer ga je dvaput prevario za prava prvorođenca. Promjena imena: Kasnije (Postanak 32,29) Bog mu mijenja ime u Izrael (יִשְׂרָאֵל), što znači 'onaj koji se bori s Bogom', označavajući transformaciju njegovog karaktera i novi identitet.

Zaključak

Ovaj stih (Postanak 28,18) opisuje Jakovljevu neposrednu reakciju na san o nebeskim ljestvama. Njegovo ranojutarnje buđenje i odlučno djelovanje svjedoče o dubini duhovnog iskustva. Običan kamen iz pustinje, koji mu je poslužio kao uzglavlje, on sada podiže i posvećuje uljem, čineći od njega sveti spomenik (macebu).

Taj jednostavni obred posvete pretvara dotad nevažno mjesto u sveti prostor – Bet-el ('Kuću Božju'). Kroz taj opipljivi čin, Jakov ne samo da obilježava mjesto Božje prisutnosti, nego i formalno započinje vlastiti, osobni savez s Bogom svojih otaca, označavajući prekretnicu u svom životu i vjeri.