Jakov reče svome ocu: "Ja sam Ezav, tvoj prvenac; učinio sam kako si mi govorio. Ustani, molim te, sjedni i jedi od moje lovine, kako bi me blagoslovila duša tvoja."
Tada Izak reče svome sinu: "Kako to da si tako brzo našao, sine moj?" A on reče: "Jer mi je to priredio Jahve, Bog tvoj."
Nato Izak reče Jakovu: "Pristupi, molim te, da te opipam, sine moj, jesi li ti doista moj sin Ezav ili nisi."
I pristupi Jakov k svome ocu Izaku, a on ga opipa i reče: "Glas je glas Jakovljev, ali ruke su ruke Ezavove."
I ne prepozna ga, jer mu ruke bijahu dlakave kao ruke njegova brata Ezava; pa ga blagoslovi.
Nato Izak reče Jakovu: "Pristupi, molim te, da te opipam, sine moj, jesi li ti doista moj sin Ezav ili nisi."
Tada reče Isak Jakovu: hodi bliže, sine da te opipam jesi li sin moj Isav ili ne.
וַיֹּאמֶר יִצְחָק אֶֽל יַעֲקֹב גְּשָׁה נָּא וַאֲמֻֽשְׁךָ בְּנִי הַֽאַתָּה זֶה בְּנִי עֵשָׂו אִם לֹֽא
va/i.Yo.mer yitz.Chak 'el- ya.'a.Ko ge.sha/h- na' va./'a.mush./Kha be.N/i ha./'a.Tah zeh be.N/i 'e.Sav 'im- Lo'
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I reče Izak k Jakovu: pristupi molim i opipat ću te sine moj, jesi li ti taj sin moj Ezav ili ne."
1. pristupi molim Izvornik: גְּשָׁה נָּא [gesha na'] Gramatika: Imperativ glagola nagash (pristupiti) s dodanim he-direktivom (gesha) koji pojačava kretanje ili molbu, uz česticu na' koja označava poticaj. Značenje: Izražava potrebu ostarjelog oca da fizički provjeri identitet sina, nadoknađujući nedostatak vida bliskim kontaktom.
2. i opipat ću te Izvornik: וַאֲמֻֽשְׁךָ [va'amushkha] Gramatika: Konsekutivni vav ('i' ili 'da') sa svršenim oblikom glagola mush (opipati) u prvom licu jednine s pronominalnim sufiksom drugog lica jednine. Značenje: Naglašava poguban prelazak oslanjanja sa sluha, koji je prepoznao istinu, na opip, koji će biti vješto zavaran Jakovljevom maskom.
3. jesi li ti Izvornik: הַֽאַתָּה [ha'ata] Gramatika: Osobna zamjenica 'ata (ti) s prefiksom he-interogativum (ha-) koji pretvara izjavnu rečenicu u izravno pitanje. Značenje: Ova upitna forma nosi dramatičnu napetost stiha; postavljanje izravnog pitanja oslikava Izakovu duboku sumnju i unutarnju nesigurnost.
4. taj Izvornik: זֶה [ze] Gramatika: Pokazna zamjenica muškog roda jednine. Značenje: Korištenje pokazne zamjenice uz osobnu zamjenicu pojačava Izakovu sumnju, jer on doslovno pita 'jesi li ti ONAJ (specifični) sin moj Ezav'.
5. ili ne Izvornik: אִם לֹֽא ['im lo'] Gramatika: Veznik 'im' (ako, ili, da li) praćen negacijom 'lo' (ne), čime se formira disjunktivno pitanje na kraju rečenice. Značenje: Ova fraza izriče krajnju dilemu pred kojom se Izak nalazi i pokazuje njegovu potpunu svijest o tome da bi upravo mogao biti prevaren. Imena: - Izak [יִצְחָק / yitschak] (osoba) Znači: smijat će se / neka se nasmije Tvorba: Ime je izvedeno iz korijena tsachaq (צחק) koji znači 'smijati se', formirano kao imperfekt trećeg lica muškog roda. Tekst objašnjava: Tekst objašnjava ime kroz nevjernički i radosni smijeh Abrahama (Postanak 17,17) i Sare (Postanak 18,12) kada im je Bog najavio sina u dubokoj starosti.
- Jakov [יַעֲקֹב / ya'akov] (osoba) Znači: on hvata za petu / neka Bog štiti Tvorba: Povezano s imenicom 'aqev (عָקֵב) koja znači 'peta', ili se tumači kao skraćeni teoforični oblik Ya'qub-El ('neka Bog štiti'). Tekst objašnjava: Ime je dobio jer se pri rođenju rukom držao za bratovu petu (Postanak 25,26), dok sam Ezav kasnije ime tumači istim korijenom značeći 'onaj koji vara / potiskuje' (Postanak 27,36). Promjena imena: Kasnije preimenovan u Izrael (Postanak 32,28), što znači 'bori se s Bogom', označavajući promjenu od prevaranta u onoga koji traži blagoslov u Božjoj prisutnosti.
- Ezav [עֵשָׂו / 'esav] (osoba) Znači: dlakav / potpuno oblikovan Tvorba: Etimologija nije posve pouzdana; najčešće se povezuje sa semitskim korijenom za dlakavost, ili označava nekoga tko je rođen 'završen' (rutav). Tekst objašnjava: Tekst objašnjava da je pri rođenju izašao crven i sav rutav 'kao dlakavi ogrtač', pa mu je po tom fizičkom obilježju dano ime (Postanak 25,25).
Ovaj stih predstavlja vrhunac dramatične napetosti u narativu o krađi očevog blagoslova iz Postanka 27. Slijepi Izak nalazi se u dubokom konfliktu svojih osjetila: njegov sluh ispravno prepoznaje Jakovljev glas, ali zbog sumnje traži potvrdu kroz osjetilo opipa koje će biti zavarano kozjim kožicama. Tekst maestralno oslikava Izakovu fizičku i duhovnu sljepoću te tjeskobu sumnje naglašenu završnim 'ili ne'.
Istovremeno, scena nosi snažnu teološku poruku o ograničenosti i slabosti ljudske prosudbe. Ljudska osjetila i planovi podložni su zabludi i prevari, ali paradoksalno, upravo kroz slabost oca i prevaru sina, nezaustavljivo se ispunjava Božje obećanje dano Rebeki prije rođenja blizanaca – da će stariji služiti mlađemu.