I imaše on posjed ovaca i posjed goveda i veliku služinčad, pa mu Filistejci zavidješe.
I imaše on posjed ovaca i posjed goveda i veliku služinčad, pa mu Filistejci zavidješe.
A sve bunare koje iskopaše sluge oca njegova u dane Abrahama, oca njegova, Filistejci zatrpaše i napuniše ih zemljom.
Tada Abimelek reče Izaku: "Idi od nas, jer si postao mnogo moćniji od nas."
I ode Izak odande, pa se utabori u dolini Geraru i nastani se ondje.
I Izak ponovo iskopa bunare vode koje iskopaše u dane Abrahama, oca njegova, a koje Filistejci zatrpaše nakon smrti Abrahamove; i nadjenu im imena kakva im bijaše nadjenuo otac njegov.
Tada Abimelek reče Izaku: "Idi od nas, jer si postao mnogo moćniji od nas."
I Avimeleh reče Isaku: idi od nas, jer si postao silniji od nas.
וַיֹּאמֶר אֲבִימֶלֶךְ אֶל יִצְחָק לֵךְ מֵֽעִמָּנוּ כִּֽי עָצַֽמְתָּ מִמֶּנּוּ מְאֹֽד
va/i.Yo.mer 'a.vi.Me.lekh 'el- yitz.Chak lekh me./'i.Ma./nu ki- 'a.tzam.ta- mi.Me./nu me.'Od
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I reče Abimelek k Izaku: Idi od nas, jer ojačao si od nas veoma."
1. I reče Izvornik: וַיֹּאמֶר [vayo'mer] Gramatika: Waw-konsekutivni s imperfektom (wayyiqtol) trećeg lica jednine muškog roda od korijena 'amar (reći). Ovaj glagolski oblik je standardan za izražavanje narativne prošlosti u biblijskom hebrejskom. Značenje: Uvodi izravan i služben govor vladara. Naglašava autoritativnost trenutka u kojem kralj donosi dekret o protjerivanju stranca iz svoje zemlje.
2. idi od nas Izvornik: לֵךְ מֵֽעִמָּנוּ [lekh me'imanu] Gramatika: Glagol je u imperativu drugog lica jednine muškog roda (korijen halakh), dok je prijedložna fraza sastavljena od prijedloga min (od), 'im (s) i sufiksa nu (nas). Doslovno 'idi od s nama'. Značenje: Riječ je o zapovijedi za protjerivanje koja poništava ranije gostoprimstvo. Jezično podsjeća na Božji poziv Abrahamu ('lekh-lekha'), ali ovdje označava progonstvo motivirano ljudskim strahom.
3. jer ojačao si Izvornik: כִּֽי עָצַֽמְתָּ [kiy 'atsamta] Gramatika: Veznik 'kiy' ovdje uvodi uzročnu rečenicu (jer, budući da). Glagol je u perfektu (qatal) drugog lica jednine muškog roda od korijena 'atsam (biti moćan, silan, brojan). Značenje: Otkriva pravi motiv izgona, a to je kraljev strah od Izakovog neizmjernog prosperiteta i bogatstva. Izakov Božji blagoslov postao je politička i ekonomska prijetnja starosjediocima.
4. od nas veoma Izvornik: מִמֶּנּוּ מְאֹֽד [mimenu me'od] Gramatika: Prijedlog 'min' sa sufiksom prvog lica množine ovdje služi za izricanje komparacije ('silniji od nas'), a pojačan je prilogom 'me'od' (veoma, silno). Značenje: Ovo je nedvosmisleno priznanje filistejskog kralja o inferiornosti vlastitog naroda pred jednim jedinim čovjekom kojeg štiti Bog. Ukazuje na oštar kontrast između zemaljske vlasti i božanskog blagoslova. Imena: - Abimelek [אֲבִימֶלֶךְ / 'aviymelekh] (osoba) Znači: Moj otac je kralj Tvorba: Sastavljeno od hebrejske riječi 'av (otac) sa sufiksom prvog lica jednine (moj otac) i riječi melekh (kralj). Često se smatra da je ovo bila filistejska vladarska titula za kraljeve, a ne samo osobno ime.
- Izak [יִצְחָק / yitschak] (osoba) Znači: On se smije / Nasmijat će se Tvorba: Ime je izvedeno iz hebrejskog korijena ts-ch-q (smijati se) u imperfektu trećeg lica jednine. Vjerojatno se radi o kraćem obliku teoforskog imena u značenju 'Neka se Bog nasmije (bude naklonjen)'. Tekst objašnjava: Tekst Postanka izravno povezuje ovo ime sa smijehom Abrahama (Post 17,17) i Sare (Post 18,12) zbog nevjerice da će dobiti sina u starosti, te sa Sarinim radosnim smijehom nakon rođenja (Post 21,6).
Ovaj stih (Postanak 26,16) predstavlja ključnu točku preokreta u Izakovom odnosu s Filistejcima u Geraru. Izak je, uslijed iznimnog Božjeg blagoslova, toliko materijalno i društveno prosperirao da je njegova moć u potpunosti nadmašila moć lokalnog stanovništva i samoga kralja. Abimelekova zapovijed za izgonom nije čin pukog ratničkog neprijateljstva, već prvenstveno priznanje vlastite nemoći pred očitom Božjom providnošću koja prati patrijarha.
Stih duboko odjekuje teološkom porukom o paradoksu Božjeg blagoslova u tuđini. Izakov uspjeh ne donosi mu mirnu asimilaciju i prihvaćanje, već uzrokuje izolaciju i progon. Ovo oslikava trajnu biblijsku temu u kojoj izabrani pojedinac mora proći kroz tjeskobu i odvojenost jer blagoslov koji nosi izaziva strah okoline. Istovremeno, Abimelekove riječi jasno svjedoče da su čak i narodi izvan saveza s Bogom prepoznali i priznali vidljivu Božju ruku nad Izraelovim ocima.