I porani Abraham ujutro, osedla svojega magarca i uze sa sobom dvojicu svojih momaka i Izaka, sina svojega; pa nacijepa drva za žrtvu paljenicu, usta i ode na mjesto o kojem mu reče Bog.
Trećega dana Abraham podiže oči svoje i ugleda mjesto izdaleka.
Tada Abraham reče svojim momcima: "Ostanite ovdje s magarcem, a ja i momak poći ćemo do onamo pa ćemo se pokloniti i vratiti se k vama."
I uze Abraham drva za žrtvu paljenicu pa ih stavi na Izaka, sina svojega; uze u svoju ruku oganj i nož, pa odoše njih dvojica zajedno.
Tada Izak progovori Abrahamu, ocu svojemu, i reče: "Oče moj!" A on reče: "Evo me, sine moj." I reče: "Evo ognja i drva, a gdje je janje za žrtvu paljenicu?"
Tada Abraham reče svojim momcima: "Ostanite ovdje s magarcem, a ja i momak poći ćemo do onamo pa ćemo se pokloniti i vratiti se k vama."
I reče Avram momcima svojim: ostanite vi ovdje s magarcem, a ja i dijete idemo onamo, pa kad se pomolimo Bogu, vratićemo se k vama.
וַיֹּאמֶר אַבְרָהָם אֶל נְעָרָיו שְׁבוּ לָכֶם פֹּה עִֽם הַחֲמוֹר וַאֲנִי וְהַנַּעַר נֵלְכָה עַד כֹּה וְנִֽשְׁתַּחֲוֶה וְנָשׁוּבָה אֲלֵיכֶֽם
va/i.Yo.mer 'av.ra.Ham 'el- ne.'a.Ra/v she.vu- la./Khem poh 'im- ha./cha.Mor va./'a.Ni ve./ha./Na.'ar ne.le.Khah 'ad- Koh ve./nish.ta.cha.Veh ve./na.Shu.vah 'a.lei./Khem
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I reče Abraham prema mladićima svojim: Sjedite vama ovdje s magarcem, a ja i mladić poći ćemo do tamo, i poklonit ćemo se, i vratit ćemo se k vama."
1. Sjedite vama Izvornik: שְׁבוּ לָכֶם [shevu lakhem] Gramatika: Imperativ glagola 'yashav' (sjediti, prebivati) popraćen s prijedlogom 'lamed' i sufiksom 2. lica množine. Ova konstrukcija poznata je kao dativus ethicus (etički dativ) i naglašava refleksivnost radnje za samog subjekta. Značenje: Ova fraza povlači jasnu granicu između običnog svijeta slugu i svetog prostora u koji ulaze otac i sin. Sluge ostaju na mjestu rutine i neznanja, dok Abraham stupa u prostor duboke kušnje i susreta s Bogom.
2. poći ćemo Izvornik: נֵלְכָה [nelkha] Gramatika: Glagol 'halakh' (ići, koračati) u obliku imperfekta prvog lica množine, uz dodan nastavak '-ah' (he) koji tvori kohortativ. Kohortativ se koristi za izražavanje odlučne volje, namjere ili snažnog poticaja. Značenje: Ovaj oblik naglašava Abrahamovu nepokolebljivu odlučnost da izvrši Božji nalog. On ne ide pasivno prema planini žrtve, već svjesno, namjerno i voljno usmjerava svoje korake prema izvršenju teške zadaće.
3. i poklonit ćemo se Izvornik: וְנִֽשְׁתַּחֲוֶה [venishtachave] Gramatika: Veznik 'waw' (i) povezan s glagolom 'shachah' u obliku Hishtaphel (koji se u nekim gramatikama klasificira kao Hithpael s metatezom). Primarno označava čin spuštanja do zemlje u potpunoj prostraciji. Značenje: Ovo je prvo izričito spominjanje obožavanja (klanjanja) u Bibliji. Zapanjujuća je teološka dubina u kojoj Abraham najbolniji čin odricanja i žrtvovanja jedinca definira prvenstveno kao čin potpunog obožavanja Boga.
4. i vratit ćemo se Izvornik: וְנָשׁוּבָה [venashuva] Gramatika: Veznik 'waw' i glagol 'shuv' (vratiti se) u obliku kohortativa prvog lica množine. Nastavlja se niz voljnih glagolskih oblika koji izražavaju jasnu i promišljenu nakanu. Značenje: Ovo je teološki najvažniji trenutak stiha, jer Abraham koristi množinu ('vratit ćemo se') iako ide žrtvovati Izaka. Njegove riječi svjedoče o dubokoj i paradoksalnoj vjeri u Božja obećanja, sluteći nadu u božansku intervenciju ili uskršavanje. Imena: - Abraham [אַבְרָהָם / 'avraham] (osoba) Znači: otac mnoštva Tvorba: Ime je složenica izvedena od hebrejske riječi 'av' (otac) i elementa koji asocira na riječ 'hamon' (mnoštvo, buka, huk naroda). Tekst objašnjava: Tekst u Postanku 17:5 izričito navodi: 'Više se nećeš zvati Abram, nego ćeš se zvati Abraham, jer te postavljam za oca mnoštva naroda.' Promjena imena: Ranije se zvao Abram (אַבְרָם, 'avram), što doslovno znači 'uzvišeni otac' (od 'av' - otac i 'ram' - uzvišen). Promjena imena predstavlja središnji trenutak sklapanja saveza s Bogom koji jamči brojno potomstvo.
Stih iz Postanka 22:5 predstavlja jedno od najsnažnijih svjedočanstava vjere u biblijskom narativu, na samom početku takozvane 'Akedah' (vezivanja Izaka). Abraham usmjerava svoje sluge da ostanu sa strane dok on i Izak nastavljaju put, čime se fizičko odvajanje pretvara u duhovno – to je trenutak ulaska u posvećeni i intimni prostor kušnje pred Bogom. Njegova odluka je u potpunosti poslušna i jasna, izražena kroz kohortativne oblike koji odišu odlučnošću i voljnim podlaganjem.
Posebno se ističe proročka narav Abrahamovih riječi. Iako ima nalog da prinese svog sina jedinca kao žrtvu, Abraham svojim slugama najavljuje kako će se zajedno obožavati Gospodina i kako će se obojica ('vratit ćemo se') spustiti s planine. Ove riječi, u kojima se žrtva izjednačava s najčišćim obožavanjem, kasnije će novozavjetni pisci tumačiti kao dokaz Abrahamove nepokolebljive vjere da je Bog moćan i iz mrtvih uskrisivati, potvrđujući sigurnost Njegovih danih obećanja bez obzira na naizgled bezizlaznu sadašnjost.