I dođoše na mjesto o kojem mu reče Bog; i sagradi ondje Abraham žrtvenik, složi drva, sveza Izaka, sina svojega, i stavi ga na žrtvenik povrh drva.
I pruži Abraham ruku svoju, i uze nož da zakolje sina svojega.
Ali ga zovnu anđeo Jahvin s Nebesa i reče: "Abrahame, Abrahame!" A on reče: "Evo me."
I reče: "Ne pružaj ruku svoju na momka i ne čini mu ništa, jer sada znam da se bojiš Boga i nisi uskratio sina svojega, jedinca svojega, od Mene."
Tada Abraham podiže oči svoje i pogleda, a gle — ovan straga uhvaćen u guštaru za rogove svoje; pa Abraham ode, uze ovna i prinese ga kao žrtvu paljenicu umjesto sina svojega.
Ali ga zovnu anđeo Jahvin s Nebesa i reče: "Abrahame, Abrahame!" A on reče: "Evo me."
Ali anđeo Gospodnji viknu ga s neba, i reče: Avrame! Avrame! A on reče: evo me.
וַיִּקְרָא אֵלָיו מַלְאַךְ יְהוָה מִן הַשָּׁמַיִם וַיֹּאמֶר אַבְרָהָם אַבְרָהָם וַיֹּאמֶר הִנֵּֽנִי
va/i.yik.Ra' 'e.La/v mal.'Akh Yah.weh min- ha./sha.Ma.yim va/i.Yo.mer 'av.ra.Ham 'av.ra.Ham va/i.Yo.mer hi.Ne./ni
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I pozva k njemu anđeo Jahvin s nebesa i reče Abrahame Abrahame i reče evo me"
1. i pozva Izvornik: וַיִּקְרָא [vayikra'] Gramatika: Glagol 'qara' (zvati, dozivati) u Qal imperfektu trećeg lica jednine s waw-konsekutivnim. Waw-konsekutivni oblik pretvara imperfekt (buduće ili nesvršeno vrijeme) u narativno prošlo vrijeme, što je uobičajeno u biblijskom pripovijedanju. Značenje: Izražava iznenadnu, izravnu božansku intervenciju koja dramatično prekida Abrahamovu radnju. Označava hitan poziv s nebesa koji zaustavlja žrtvovanje u posljednjem mogućem trenutku.
2. anđeo / glasnik Izvornik: מַלְאַךְ [mal'akh] Gramatika: Imenica u status constructus (vezanom stanju) u jednini, koja tvori genitivnu vezu sa sljedećom riječi (Jahve). Prikazuje pripadnost ili podrijetlo. Značenje: Riječ temeljno znači 'glasnik' ili 'poslanik'. U teološkom kontekstu Starog zavjeta, anđeo Jahvin često predstavlja teofaniju, označavajući samog Boga koji komunicira sa svojim stvorenjem u potpunom autoritetu.
3. s nebesa Izvornik: מִן הַשָּׁמַיִם [min hashamayim] Gramatika: Prijedlog 'min' (od, iz, s) spojen je s određenim članom 'ha' i imenicom 'shamayim' (nebo, nebesa), koja je u hebrejskom uvijek u dualu/množini. Značenje: Naglašava transcendentno i božansko podrijetlo glasa koji zaziva. Nebesa su Božje prijestolje i prebivalište, a glas odozgo potvrđuje apsolutni vrhunaravni autoritet poruke.
4. i reče Izvornik: וַיֹּאמֶר [vayo'mer] Gramatika: Glagol 'amar' (reći, govoriti) u Qal imperfektu trećeg lica jednine, ponovno s waw-konsekutivnim prefiksom za označavanje narativne prošlosti. Značenje: Ova se riječ pojavljuje dva puta u kratkom stihu, čime se stvara ritmička i dijaloška struktura pripovijesti. Prvo uvodi Božji poziv, a zatim uvodi Abrahamov sudbonosni odgovor.
5. evo me Izvornik: הִנֵּֽנִי [hineniy] Gramatika: Oblik se sastoji od deiktičke čestice 'hinneh' (evo, gle) i pronominalnog sufiksa za prvo lice jednine 'ni' (ja, me). Značenje: To je klasičan biblijski izraz potpune spremnosti, bdijenja i poslušnosti. Abraham odgovara Bogu s istom bespogovornom pokornošću i fokusom s kojom je ranije primio zapovijed o žrtvovanju sina. Imena:
- Jahve [יְהוָה / yehva] (ostalo) Znači: Onaj koji jest, Onaj koji uzrokuje postojanje Tvorba: Tetragram se izvodi iz hebrejskog glagolskog korijena 'hawah' (biti, postojati), oblikovanog vjerojatno kao imperfekt Qal ili Hifil debla. Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska 3,14 Bog Mojsiju objavljuje i tumači svoje ime kao 'Ja sam koji jesam' (Ehjeh ašer ehjeh).
- Abraham [אַבְרָהָם / 'avraham] (osoba) Znači: Otac mnoštva Tvorba: Ime je složenica hebrejske riječi 'av' (otac) i elementa 'raham' za koji se u filologiji pretpostavlja da je srodan arapskom korijenu za mnoštvo (ruham). Tekst objašnjava: U Postanku 17,5 Bog objašnjava ime riječima: 'Oca mnoštvu naroda postavljam te' (av hamon goyim). Promjena imena: Njegovo ime promijenjeno je iz Abram (אַבְרָם, 'uzvišeni otac') u Abraham ('otac mnoštva') kao trajni znak Božjeg saveza i obećanja.
Ovaj stih iz Knjige Postanka 22,11 ključan je i dramatičan vrhunac priče o vezivanju Izaka (Akedah). U trenutku najveće egzistencijalne napetosti, kada Abraham drži podignut nož, božanska intervencija izravno prekida radnju zovom s nebesa. Dvostruko dozivanje imena ('Abrahame, Abrahame!') rijedak je stilski element u biblijskoj književnosti koji uvijek označava hitnost intervencije, duboku naklonost onoga koji zove i krucijalnu prekretnicu u životu onoga tko je pozvan.
Abrahamov promptni odgovor 'Evo me' (hineni) svjedoči o njegovoj nepokolebljivoj prisutnosti i potpunoj predanosti Bogu. Stih teološki podcrtava da Bog ne želi doslovnu ljudsku žrtvu, već prokušanu i potpunu vjeru srca; kada je Abrahamova apsolutna poslušnost dokazana djelom, Bog ga zaustavlja, time pružajući konačno spasenje i blagoslov.