Početna ›

Postanak 22,10 — Knjiga Postanka

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz
Postanak 22,8

A Abraham reče: "Bog će Sebi providjeti janje za žrtvu paljenicu, sine moj." I odoše njih dvojica zajedno.

Postanak 22,9

I dođoše na mjesto o kojem mu reče Bog; i sagradi ondje Abraham žrtvenik, složi drva, sveza Izaka, sina svojega, i stavi ga na žrtvenik povrh drva.

Postanak 22,10

I pruži Abraham ruku svoju, i uze nož da zakolje sina svojega.

Postanak 22,11

Ali ga zovnu anđeo Jahvin s Nebesa i reče: "Abrahame, Abrahame!" A on reče: "Evo me."

Postanak 22,12

I reče: "Ne pružaj ruku svoju na momka i ne čini mu ništa, jer sada znam da se bojiš Boga i nisi uskratio sina svojega, jedinca svojega, od Mene."

Biblija

I pruži Abraham ruku svoju, i uze nož da zakolje sina svojega.

Daničić-Karadžić

I izmahnu Avram rukom svojom i uze nož da zakolje sina svojega.

Original

וַיִּשְׁלַח אַבְרָהָם אֶת יָדוֹ וַיִּקַּח אֶת הַֽמַּאֲכֶלֶת לִשְׁחֹט אֶת בְּנֽוֹ

Izgovor

va/i.yish.Lach 'av.ra.Ham 'et- ya.D/o va/i.yi.Kach 'et- ha./ma.'a.Khe.let li/sh.Chot 'et- be.N/o

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I pruži Abraham [obj.] ruku svoju i uze [obj.] nož da zakolje [obj.] sina svoga."

Analiza

1. i pruži Izvornik: וַיִּשְׁלַח [vayishlach] Gramatika: Qal, wayyiqtol (imperfekt s konsekutivnim vavom), 3. lice jednine muškog roda od korijena שׁלח (sh-l-ch). Izražava narativnu, svršenu radnju u prošlosti. Značenje: Naglašava odlučan i svjestan tjelesni pokret kojim započinje izvršenje najteže Božje zapovijedi. Riječ usporava radnju i stvara maksimalnu napetost iščekivanja.

2. ruku svoju Izvornik: יָדוֹ [yado] Gramatika: Imenica ženskog roda יָד (yad) s pronominalnim sufiksom 3. lica jednine muškog roda. Značenje: U biblijskoj misli, ruka predstavlja moć i djelovanje. Ovdje očeva ruka, umjesto da štiti dijete, postaje instrument potencijalne smrti.

3. nož Izvornik: הַֽמַּאֲכֶלֶת [hama'akhelet] Gramatika: Imenica ženskog roda s određenim članom, izvedena iz korijena אכל (a-k-l) koji znači 'jesti'. Značenje: Ovaj specifičan izraz doslovno sugerira 'instrument koji proždire' ili nož za komadanje mesa, dajući prizoru jezivu i sirovu dimenziju ritualne žrtve.

4. da zakolje Izvornik: לִשְׁחֹט [lishchot] Gramatika: Qal, infinitiv konstrukt s prijedlogom ל (le - 'za/da'), od korijena שׁחט (sh-ch-t). Značenje: Glagol se koristi gotovo isključivo u kontekstu ritualnog klanja životinja. Njegova upotreba naglašava da Abraham tretira svog sina isključivo kao žrtvu paljenicu.

5. sina svoga Izvornik: בְּנֽוֹ [beno] Gramatika: Imenica בן (ben) 'sin' s pronominalnim sufiksom 3. lica jednine muškog roda. Značenje: Ova kratka riječ nosi vrhunac teološke i emotivne drame; žrtvuje se ne samo nevini život, nego sin obećanja i jedina nada u ispunjenje Božjeg saveza. Imena: - Abraham [אַבְרָהָם / 'avraham] (osoba) Znači: Otac mnoštva / Otac mnogih Tvorba: Tradicionalno se smatra složenicom od riječi 'av' (otac) i 'hamon' (mnoštvo). Tekst objašnjava: Jahve kaže: 'više se nećeš zvati Abram, već će ti ime biti Abraham, jer te postavljam za oca mnogim narodima' (Postanak 17,5). Promjena imena: Ranije se zvao Abram (אַבְרָם - 'uzvišeni otac' ili 'otac je uzvišen'). Promjena označava potvrdu Božjeg saveza s njim i ostvarenje obećanja o bezbrojnom potomstvu.

Zaključak

Ovaj stih predstavlja apsolutni vrhunac dramatske i teološke napetosti u pripovijesti o žrtvovanju Izaka (Akeda). Pripovjedač gotovo kinematografski usporava radnju kroz niz uzastopnih glagola i radnji (pruži, uze, da zakolje), čime svaka Abrahamova gesta dobiva stravičnu težinu. Abraham je prikazan u trenutku potpune, neshvatljive poslušnosti - spreman je vlastitim rukama i ritualnim nožem oduzeti život djetetu preko kojeg su trebala biti ispunjena sva Božja obećanja.

Snažan kontrast između očeve uloge zaštitnika i ritualne uloge svećenika-žrtvovatelja stvara neizdrživu napetost, koju će tek u sljedećem stihu prekinuti anđeo s neba. Tekst ovim služi kao ultimativni test ljudske vjere, ali i kao implicitna osuda prakse dječjih žrtava koja je postojala u okolnim bliskoistočnim kulturama, pokazujući da Bog Izraela na kraju traži potpunu predanost srca, a ne samu ljudsku žrtvu.