Početna ›

Postanak 15,8 — Knjiga Postanka

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz
Postanak 15,6

I povjerova on u Jahvu, a On mu to uračuna u pravednost.

Postanak 15,7

I reče mu: "Ja sam Jahve koji te izvedoh iz Ura Kaldejskoga da ti dam ovu zemlju da je baštiniš."

Postanak 15,8

A on reče: "Gospodine Jahve, po čemu ću znati da ću je baštiniti?"

Postanak 15,9

I reče mu: "Uzmi Mi junicu trogodišnju, i kozu trogodišnju, i ovna trogodišnjega, i grlicu, i golubića."

Postanak 15,10

I uze on sebi sve ovo, pa ih rasiječe po sredini i stavi svaki dio njegov nasuprot drugome, a ptice ne rasiječe.

Biblija

A on reče: "Gospodine Jahve, po čemu ću znati da ću je baštiniti?"

Daničić-Karadžić

A on reče: Gospode, Gospode, po čemu ću poznati da će biti moja?

Original

וַיֹּאמַר אֲדֹנָי יֱהוִה בַּמָּה אֵדַע כִּי אִֽירָשֶֽׁנָּה

Izgovor

va/i.yo.Mar 'a.do.Nai Yah.weh ba./Mah 'e.Da' ki 'I.ra.She./nah

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I reče: Gospodine Jahve, po čemu ću znati da ću baštiniti nju?"

Analiza

1. I reče Izvornik: וַיֹּאמַר [vayo'mar] Gramatika: Glagol u Qal konjugaciji, imperfekt trećeg lica jednine s vav konsekutivnim (wayyiqtol). Izražava narativnu prošlost i nastavlja niz događaja. Značenje: Označava Abramov izravan i intiman odgovor Bogu unutar dijaloga. Abram postavlja pitanje ne iz prkosa, već tražeći dublju potvrdu saveza.

2. Gospodine Jahve Izvornik: אֲדֹנָי יֱהוִה ['adonay yehvih] Gramatika: Kombinacija dviju božanskih titula. Ime YHWH (Jahve) ovdje specifično ima masoretske vokale riječi Elohim (Bog) kako bi se pri čitanju izbjeglo ponavljanje 'Adonay Adonay'. Značenje: Ovaj snažan dvostruki naslov izražava Abramovo duboko poštovanje i podložnost. Istovremeno priznaje Božju suverenost i sveto osobno ime s kojim mu se Bog objavio.

3. po čemu Izvornik: בַּמָּה [bammah] Gramatika: Prijedlog 'be' (u, po, s) spojen s upitnom zamjenicom 'mah' (što), tvoreći riječ sa značenjem 'po čemu', 'kako' ili 'čime'. Značenje: Izražava traženje opipljivog znaka ili jamstva. Abram traži potvrdu za ispunjenje obećanja koje iz ljudske perspektive izgleda potpuno neostvarivo.

4. ću znati Izvornik: אֵדַע ['eda'] Gramatika: Glagol iz korijena jada' (ידע), Qal imperfekt prvog lica jednine. Označava buduću, ali i trajnu radnju spoznavanja. Značenje: Biblijsko 'znanje' (jada') nije samo goli intelektualni pristanak, već traži iskustvenu, osobnu i relacijsku sigurnost. Abram želi intimnu potvrdu u ispunjenje Božjeg obećanja.

5. da ću baštiniti nju Izvornik: כִּי אִֽירָשֶֽׁנָּה [kiy 'iyrashennah] Gramatika: Veznik 'kiy' (da) praćen glagolom iz korijena jaraš (ירשׁ) u Qal imperfektu prvog lica jednine, uz dodan pronominalni sufiks trećeg lica jednine ženskog roda koji se odnosi na zemlju (heb. 'eretz). Značenje: Pojam baštinjenja ('jaraš') ključan je za obećanje zemlje u Postanku. To nije tek obično pravno posjedovanje, već primanje u trajno vlasništvo kao nezasluženog, darovanog nasljeđa od Boga. Imena: - Jahve [יֱהוִה / yehvih] (ostalo) Znači: Biti, Onaj koji jest, ili Onaj koji daje postojanje Tvorba: Smatra se da je osobno Božje ime izvedeno iz hebrejskog glagolskog korijena 'hava' (הוה) ili 'haja' (היה) što znači 'biti' ili 'postati'. Tekst objašnjava: Knjiga Izlaska (3,14) povezuje ime Jahve s glagolom 'biti' izrazom 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja jesam koji jesam).

Zaključak

Ovaj stih (Postanak 15,8) predstavlja iznimno važan trenutak u razvoju Abramove vjere i njegovog odnosa s Bogom. Iako je neposredno prije toga zapisano da je Abram povjerovao Bogu i da mu se to uračunalo u pravednost (Postanak 15,6), on ovdje potpuno iskreno izražava svoju ljudsku ograničenost tražeći opipljiv znak za obećanje o posjedovanju zemlje. Njegovo pitanje "po čemu ću znati?" ne proizlazi iz cinične nevjere, nego iz želje za dubljim utvrđivanjem odnosa i dobivanjem jamstva u naizgled nemogućoj situaciji.

Kao odgovor na ovo pitanje, Bog u nastavku poglavlja ne prekorava Abrama, već s njim sklapa drevni bliskoistočni obred saveza prolaskom između rasječenih životinja, spuštajući se tako na razinu ljudskog shvaćanja i pravne obveze. Time ovaj stih služi kao ključna prijelazna točka između vjere u nevidljivo obećanje i Božjeg milosrdnog darivanja vidljivog, neopozivog znaka kojim obvezuje samoga sebe.