Početna ›

Postanak 15,18 — Knjiga Postanka

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz
Postanak 15,16

A četvrti će se naraštaj vratiti ovamo, jer krivnja Amorejaca nije potpuna do sada."

Postanak 15,17

I kad sunce zađe te nasta tama, gle: peć zadimljena i baklja ognjena prođoše između onih dijelova.

Postanak 15,18

U onaj dan sklopi Jahve s Abramom Savez: "Sjemenu tvome dadoh ovu zemlju, od rijeke egipatske do velike rijeke, rijeke Eufrata:

Postanak 15,19

Kenijce, i Kenižane, i Kadmonce,

Postanak 15,20

i Hetite, i Perižane, i Refaimce,

Biblija

U onaj dan sklopi Jahve s Abramom Savez: "Sjemenu tvome dadoh ovu zemlju, od rijeke egipatske do velike rijeke, rijeke Eufrata:

Daničić-Karadžić

Taj dan učini Gospod zavjet s Avramom govoreći: sjemenu tvojemu dadoh zemlju ovu od vode Misirske do velike vode, vode Efrata,

Original

בַּיּוֹם הַהוּא כָּרַת יְהוָה אֶת אַבְרָם בְּרִית לֵאמֹר לְזַרְעֲךָ נָתַתִּי אֶת הָאָרֶץ הַזֹּאת מִנְּהַר מִצְרַיִם עַד הַנָּהָר הַגָּדֹל נְהַר פְּרָֽת

Izgovor

ba/i.Yom ha./Hu' ka.Rat Yah.weh 'et- 'av.Ram be.Rit le./Mor le./zar.'a./Kha na.Ta.ti 'et- ha./'A.retz ha./Zot mi./ne.Har mitz.Ra.yim 'ad- ha./na.Har ha./ga.Dol ne.har- pe.Rat

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"U danu onom odsiječe Jahve s Abramom savez govoreći sjemenu tvome dao sam zemlju ovu od rijeke Egipta do rijeke velike rijeke Eufrata."

Analiza

1. odsiječe / sklopi Izvornik: כָּרַת [karat] Gramatika: Glagol u perfektu (qal), 3. lice jednine muškog roda. Značenje: Doslovno znači "odsjeći" ili "presjeći". Ukazuje na drevni bliskoistočni običaj sklapanja saveza rasijecanjem životinja, što simbolizira smrtnu ozbiljnost i neopozivost preuzete obveze.

2. savez Izvornik: בְּרִית [beriyt] Gramatika: Imenica ženskog roda u jednini. Značenje: Označava formalni sporazum ili zavjet. U ovom specifičnom kontekstu, Bog jednostrano preuzima obvezu i jamči ispunjenje obećanja bez postavljanja uvjeta Abramu.

3. sjemenu tvome Izvornik: לְזַרְעֲךָ [lezar'akha] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini s prijedlogom 'le' (prema, za) i pronominalnim sufiksom 2. lica jednine. Značenje: Riječ "sjeme" ovdje se koristi u zbirnom smislu za čitavo potomstvo. Naglašava da se Božji dar zemlje i blagoslova proteže na sve buduće generacije i nosi daljnje mesijanske konotacije.

4. dao sam Izvornik: נָתַתִּי [natatiy] Gramatika: Glagol u perfektu (qal), 1. lice jednine. Značenje: Upotreba prošlog vremena za opisivanje budućeg događaja naziva se "proročki perfekt". On naglašava apsolutnu sigurnost ispunjenja obećanja - Bog govori o budućnosti kao da je već u potpunosti ostvarena. Imena:

- Jahve [יְהוָה / YHWH] (osoba) Znači: Onaj koji jest / Koji uzrokuje postojanje Tvorba: Povezuje se s hebrejskim glagolima 'hawah' ili 'hayah', što znači "biti" ili "postati". Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog se objavljuje Mojsiju imenom "Ja sam koji jesam" (Ehyeh asher ehyeh), vežući vlastito ime uz pojam vječnog postojanja i prisutnosti.

- Abram [אַבְרָם / 'avram] (osoba) Znači: Uzvišeni otac Tvorba: Ime je tvoreno od elemenata 'av (otac) i ram (uzvišen, visok). Promjena imena: Bog mu mijenja ime u Abraham (אַבְרָהָם) u Postanku 17,5. Iako je jezično slično starom imenu, biblijski tekst pruža vlastito objašnjenje i povezuje novo ime s frazom 'av hamon goyim', što znači "otac mnoštva naroda".

- Egipat [מִצְרַיִם / mitsrayim] (narod) Znači: Dvije uske zemlje / Tjesnaci Tvorba: Riječ ima dualni završetak (-ayim) koji označava Gornji i Donji Egipat, a izvedena je od semitskog korijena 'metsar' koji označava tjesnac, stisku ili nevolju.

- Eufrat [פְּרָת / perat] (rijeka) Znači: Plodna rijeka / Koja probija Tvorba: Dolazi u hebrejski jezik preko akadskog oblika "Purattu", s korijenom koji u semitskim jezicima ukazuje na donošenje ploda i bujicu koja se probija.

Zaključak

Ovaj stih iz Postanka 15,18 bilježi povijesno i teološko središte Abrahamovog saveza, trenutak u kojem Bog suvereno i jednostrano jamči dar Obećane zemlje njegovim potomcima. Kroz dramatičan obred 'presijecanja' saveza i korištenje proročkog perfekta ('dao sam'), tekst oslikava potpunu neopozivost Božjeg obećanja koje ne ovisi o ljudskoj zasluzi. Uz to, stih iscrtava idealne, maksimalne granice te obećane baštine u njenom eshatološkom opsegu, rasprostirući se od granica Egipta pa sve do moćne rijeke Eufrat.