i Obala, Abimaela i Šebu,
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
i Obala, Abimaela i Šebu,
i Ofira, Havilu i Jobaba; svi ovi bijahu sinovi Joktanovi.
I bi prebivalište njihovo od Meše idući prema Sefaru, gorju istočnome.
To su sinovi Šemovi po rodovima svojim, po jezicima svojim, u zemljama svojim, po narodima svojim.
To su rodovi sinova Noinih po rodoslovljima svojim, u narodima svojim; i od ovih se razdijeliše narodi na Zemlji poslije potopa.
I bi prebivalište njihovo od Meše idući prema Sefaru, gorju istočnome.
I življahu od Mase, kako se ide na Safir do gora istočnijeh.
וַֽיְהִי מוֹשָׁבָם מִמֵּשָׁא בֹּאֲכָה סְפָרָה הַר הַקֶּֽדֶם
va/y.Hi mo.sha.Va/m mi./me.Sha' bo.'a./Khah se.Fa.ra/h har ha./Ke.dem
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I bijaše prebivalište njihovo od Meše, tvome dolasku u Sefar, goru istoka."
1. I bijaše Izvornik: וַיְהִי [vayhi] Gramatika: Waw-konzekutiv spojen s trećim licem jednine muškog roda imperfekta glagola 'hayah' (biti). Ovaj specifični oblik pretvara vremensko značenje imperfekta u prošlost, što je standardni način za nastavljanje narativnog niza u biblijskom hebrejskom. Značenje: Uvodi povijesni i geografski izvještaj o smještaju Joktanovih potomaka (predaka Arapa). Označava kontinuitet bivanja i proces povijesnog formiranja njihovog trajnog teritorija nakon Potopa.
2. prebivalište njihovo Izvornik: מוֹשָׁבָם [moshavam] Gramatika: Imenica 'moshav' (prebivalište, sjedište, naselje) u status constructusu, spojena s pronominalnim sufiksom trećeg lica množine ('njihovo'). Riječ je izvedena iz korijena Y-SH-V koji primarno znači 'sjediti' ili 'stanovati'. Značenje: Izraz naglašava naseljavanje nomadskih ili polunomadskih plemena u stalan, opipljiv teritorijalni okvir. Odnosi se na cjelokupni životni prostor velike obitelji ranih semitskih plemena.
3. tvome dolasku Izvornik: בֹּאֲכָה [bo'akha] Gramatika: Infinitiv konstruktni glagola 'bo' (ući, doći) s pronominalnim sufiksom drugog lica jednine ('tvoj') i usmjernim (lokativnim) sufiksom 'he' na kraju. Oblik se doslovno prevodi kao 'tvome dolasku prema' ili idiomatski 'na tvom putu prema'. Značenje: Ovo je uobičajeni biblijski retoričko-geografski idiom za opisivanje granica i usmjeravanje čitatelja. Postavlja čitatelja u poziciju zamišljenog putnika koji osobno prolazi tim specifičnim područjem, dajući tekstu osjećaj proživljenog prostora.
4. goru istoka Izvornik: הַר הַקֶּדֶם [har hakedem] Gramatika: Smihut (konstruktni lanac) koji se sastoji od imenice 'har' (gora, planina) u status constructusu i imenice 'kedem' (istok, drevnost) s određenim članom 'ha'. Značenje: Imenica 'kedem' nosi dvostruko značenje: prostorno (istok) i vremensko (drevna prošlost ili iskonsko doba). Ovdje primarno označava istočnu planinsku regiju Arabije, ali biblijski 'istok' teološki često asocira na pradavna mjesta i prostranstva udaljena od prvotnog Edena. Imena:
- Meša [מֵשָׁא / Mesha'] (grad) Znači: spasenje, izbavljenje (pretpostavljeno) Tvorba: Etimologija je nesigurna, ali se ime u semitistici najčešće povezuje s korijenom Y-SH-' (spasiti, izbaviti). Geografski se obično identificira s nekim područjem, obalom ili gradom u sjeverozapadnoj do središnjoj Arabiji, premda točna lokacija ostaje nepoznata.
- Sefar [סְפָרָה (osnovni oblik סְפָר Sefar, ovdje s usmjernim 'he') / Sefara] (grad) Znači: brojanje, granica, knjiga Tvorba: Izvedeno od semitskog korijena S-P-R koji je usko povezan s brojanjem, pisanjem (odakle dolazi 'sefer' - knjiga) ili označavanjem međe i granice. Znanstvenici ga danas najčešće poistovjećuju s antičkim južnoarapskim planinskim gradom Zafar u današnjem Jemenu.
Ovaj stih iz Knjige Postanka (10:30) predstavlja geografski epilog 'Tablice naroda', specifično fokusiran na potomke Joktana, koji se smatraju precima raznih južnoarapskih plemena. Tekst precizno omeđuje njihov životni prostor od Meše (vjerojatno u sjeverozapadnom dijelu Arapskog poluotoka) pa sve do Sefara (najvjerojatnije Zafar u današnjem Jemenu) i dalje prema istočnim planinskim masivima, čime smješta ovu specifičnu granu semitskih naroda u jasno definiran i strukturiran fizički svijet.
Teološka i povijesna važnost ovakvog detaljnog geografskog kartiranja leži u očitovanju Božjeg blagoslova i zapovijedi dane obitelji pravednoga Noe neposredno nakon Potopa: 'Plodite se i množite i napunite zemlju'. Iscrtavajući točna staništa naroda, pisac Knjige Postanka želi potvrditi čitateljima da se novo čovječanstvo, usprkos tragediji Potopa, uspješno raspršilo po Božjem nalogu, pretvarajući prazan svijet natrag u smisleno nastanjenu i uređenu ljudsku domovinu.