Početna ›

Postanak 1,5 — Knjiga Postanka

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz
Postanak 1,3

I reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost.

Postanak 1,4

I vidje Bog svjetlost da je dobra, pa rastavi Bog svjetlost od tame.

Postanak 1,5

I nazva Bog svjetlost dan, a tamu nazva noć. I bi večer i bi jutro – dan jedan.

Postanak 1,6

Tada reče Bog: "Neka bude svod posred voda i neka rastavlja vode od voda."

Postanak 1,7

I načini Bog svod te rastavi vode što su ispod svoda od voda što su iznad svoda. I bi tako.

Biblija

I nazva Bog svjetlost dan, a tamu nazva noć. I bi večer i bi jutro – dan jedan.

Daničić-Karadžić

I svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. I bi veče i bi jutro, dan prvi.

Original

וַיִּקְרָא אֱלֹהִים לָאוֹר יוֹם וְלַחֹשֶׁךְ קָרָא לָיְלָה וַֽיְהִי עֶרֶב וַֽיְהִי בֹקֶר יוֹם אֶחָֽד

Izgovor

va/i.yik.Ra' 'E.lo.Him la./'Or Yom ve./la./Cho.shekh Ka.ra' Lai.lah va/y.hi- 'E.rev va/y.hi- Vo.ker Yom 'e.Chad

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I nazva Bog svjetlost dan, a tamu nazva noć. I bi večer i bi jutro, dan jedan."

Analiza

1. I nazva Izvornik: וַיִּקְרָא [vayikra'] Gramatika: Glagol 'qara' (zvati, nazvati) s 'vav konsekutivnim', što označava narativnu prošlost. Nalazi se u Qal binyanu, imperfekt u trećem licu jednine. Značenje: U drevnom Bliskom istoku, imenovanje nečega značilo je uspostavljanje vlasti nad time i određivanje njegove svrhe i identiteta. Bog ovime ne samo da daje ime, već definira prirodu i funkciju svjetlosti.

2. Bog Izvornik: אֱלֹהִים ['elohiym] Gramatika: Imenica u množini (sufiks -im), ali koja uvijek uzima glagol u jednini kada se odnosi na Boga Izraela, što se u gramatici naziva 'pluralis majestatis'. Značenje: Označava vrhovnog Stvoritelja. Korištenje množine u hebrejskom tekstu obično se tumači kao izraz Njegove veličanstvenosti, punine božanske moći i transcendentnosti.

3. svjetlost Izvornik: לָאוֹר [la'or] Gramatika: Imenica 'or' (svjetlost) s prefiksom 'lamed' (l-) koji ovdje služi kao oznaka izravnog objekta ('na/za') i određenog člana ('a-'), doslovno značeći 'za [tu] svjetlost'. Značenje: Svjetlost ovdje predstavlja prvi i temeljni red uveden u prvobitni kaos (tohu va-vohu). Ona ne predstavlja sunce, već emanaciju božanskog reda i početak vremena.

4. i tamu Izvornik: וְלַחֹשֶׁךְ [velachoshekh] Gramatika: Imenica 'choshekh' (tama) s prefiksima 'vav' (i/a) i 'lamed' (za/prema) uz prisutan određeni član, odnoseći se na specifičnu tamu iz Postanka 1:2. Značenje: Tama ovdje nije prikazana kao zlo, već kao fizičko stanje odsustva svjetlosti koje Bog također integrira u kozmički ritam, dajući i njoj specifično ime i domenu.

5. večer Izvornik: עֶרֶב ['erev] Gramatika: Imenica u jednini, muški rod. Izvedena je iz korijena koji označava miješanje, stapanje ili prelazak i spuštanje mraka. Značenje: Označava prijelaz iz dnevne svjetlosti u tamu. U biblijskom i židovskom poimanju vremena, dan počinje večerom (zalaskom sunca), što proizlazi upravo iz ovog redoslijeda u stihu.

6. dan jedan Izvornik: יוֹם אֶחָֽד [yom 'echad] Gramatika: Imenica 'yom' (dan) modificirana glavnim brojem 'echad' (jedan), za razliku od ostalih dana stvaranja gdje se koriste redni brojevi (drugi, treći itd.). Značenje: Upotreba glavnog broja naglašava uspostavu samog koncepta 'dana' kao cjeline sastavljene od večeri i jutra. To je apsolutni, prototipni prvi dan iz kojeg proizlazi cjelokupno računanje vremena.

Zaključak

Ovaj stih iz Knjige Postanka 1,5 prikazuje ključan trenutak u kojem Bog daje smisao i funkciju svom prvom činu stvaranja – svjetlosti. Imenovanjem svjetlosti 'dan' i tame 'noć', Bog ne samo da uvodi strukturu u dotadašnji kaos, već i uspostavlja temeljni kozmički ritam. U drevnom svijetu smatralo se da imenovanje nečega dokazuje autoritet i vlasništvo nad stvorenim, čime Bog jasno pokazuje apsolutnu suverenost nad prirodnim pojavama.

Osim uspostave autoriteta, stih definira biblijski okvir računanja vremena, gdje puni dnevni ciklus započinje večerom, a završava jutrom, tvoreći 'dan jedan'. Značajno je korištenje glavnog broja 'jedan' (echad) umjesto rednog 'prvi'; time tekst želi naglasiti da ovo nije samo prvi u nizu dana, već prva pojava i uspostavljanje samog koncepta dana kao takvog, čime vrijeme i njegovo protjecanje postaju dio stvorenog poretka.