A Zemlja bijaše pustoš i praznina, i tama bijaše nad bezdanom, a Duh Božji lebđaše nad vodama.
A Zemlja bijaše pustoš i praznina, i tama bijaše nad bezdanom, a Duh Božji lebđaše nad vodama.
I reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost.
I vidje Bog svjetlost da je dobra, pa rastavi Bog svjetlost od tame.
I nazva Bog svjetlost dan, a tamu nazva noć. I bi večer i bi jutro – dan jedan.
Tada reče Bog: "Neka bude svod posred voda i neka rastavlja vode od voda."
I vidje Bog svjetlost da je dobra, pa rastavi Bog svjetlost od tame.
I vidje Bog svjetlost da je dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.
וַיַּרְא אֱלֹהִים אֶת הָאוֹר כִּי טוֹב וַיַּבְדֵּל אֱלֹהִים בֵּין הָאוֹר וּבֵין הַחֹֽשֶׁךְ
va/i.Yar' 'E.lo.Him 'et- ha./'Or ki- Tov va/i.yav.Del 'E.lo.Him bein ha./'Or u./Vein ha./Cho.shekh
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I vidje Bog svjetlost da je dobra i rastavi Bog između svjetlosti i između tame."
1. I vidje Izvornik: וַיַּרְא [vayar'] Gramatika: Glagol ra'ah (vidjeti) u qal imperfektu, 3. lice jednine muškog roda, s waw-konsekutivnim nastavkom. Ovaj oblik izražava prošlu radnju u narativnom nizu. Značenje: Božje gledanje ovdje nije samo pasivno opažanje, već aktivno vrednovanje svoga djela. Ono označava božansko odobravanje i potvrdu da stvoreno odgovara Njegovom naumu.
2. Bog Izvornik: אֱלֹהִים ['elohiym] Gramatika: Imenica muškog roda u množini (pluralis majestatis), ali se ovdje slaže s glagolima u jednini. Služi kao subjekt rečenice. Značenje: Upotreba oblika množine za Boga naglašava Njegovu neograničenu moć, veličanstvenost i puninu božanstva. To je karakteristično za prvo izvješće o stvaranju u Postanku.
3. svjetlost Izvornik: הָאוֹר [ha'or] Gramatika: Imenica ženskog roda u jednini, s određenim članom 'ha'. Dolazi s neprevodivom česticom 'et (אֶת) koja označava izravni objekt. Značenje: Kao prvo stvoreno djelo, svjetlost predstavlja red, život i božansku prisutnost. Ona je temeljni preduvjet za sve ostale aspekte uređenog kozmosa.
4. dobra Izvornik: טוֹב [tov] Gramatika: Pridjev muškog roda u jednini, ovdje u funkciji predikata imenske rečenice. Hebrejski jezik često ispušta glagol 'biti' u prezentu, pa se 'je' dodaje u prijevodu. Značenje: Ovaj pojam obuhvaća više od moralne dobrote; on označava sklad, svrhovitost, funkcionalnu savršenost i estetsku ljepotu poretka koji Bog stvara.
5. i rastavi Izvornik: וַיַּבְדֵּל [vayavdel] Gramatika: Glagol badal (rastaviti, odvojiti) u hifil (kauzativnom) imperfektu, 3. lice jednine, s waw-konsekutivnim nastavkom. Hifil označava uzrokovanje radnje. Značenje: Čin odvajanja temeljni je Božji alat u stvaranju reda iz kaosa. Bog ne uništava tamu, već joj postavlja granice i mjesto u svemiru, odvajajući je od svjetlosti.
6. tame Izvornik: הַחֹֽשֶׁךְ [hachoshekh] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini s određenim članom 'ha'. Ovdje se nalazi iza prijedloga 'beyn' (između). Značenje: Tama predstavlja prvobitni kaos i prazninu, koji su sada ograničeni božanskim granicama. Ona gubi svoju prijeteću prirodu i postaje dio prirodnog ciklusa vremena.
Ovaj stih prikazuje suštinu Božjeg djelovanja u stvaranju: vrednovanje i strukturiranje. Proglašavajući svjetlost 'dobrom', Bog potvrđuje svrhovitost i red unutar stvorenog svijeta, nasuprot bezobličnom kaosu. Svjetlost nije samo fizički fenomen, već izraz božanskog sklada i namjere.
Čin odvajanja svjetlosti i tame demonstrira kako se biblijsko stvaranje ne sastoji samo od proizvođenja nečega iz ničega, već i od uspostavljanja granica. Odvajanjem Bog oblikuje prostor i vrijeme, dajući i svjetlosti i tami njihovo prikladno mjesto. Time se kaos obuzdava, a kozmos postaje uređeno i sigurno mjesto za nastanak života.