I blagoslovi ih Bog: "Plodite se i množite se i napunite vode u morima, a ptice neka se množe na zemlji."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I blagoslovi ih Bog: "Plodite se i množite se i napunite vode u morima, a ptice neka se množe na zemlji."
I bi večer i bi jutro – dan peti.
Tada reče Bog: "Neka zemlja izvede živa bića po njihovoj vrsti: stoku i gmazove i zvijeri zemaljske po njihovoj vrsti." I bi tako.
I načini Bog zvijeri zemaljske po njihovoj vrsti, i stoku po njezinoj vrsti, i sve gmazove tla po njihovoj vrsti. I vidje Bog da je dobro.
I reče Bog: "Načinimo čovjeka na sliku Našu, kao priliku Našu, pa neka vladaju nad ribama morskim i nad pticama Nebesa i nad stokom i nad svom Zemljom i nad svim gmazovima što gmižu po zemlji."
Tada reče Bog: "Neka zemlja izvede živa bića po njihovoj vrsti: stoku i gmazove i zvijeri zemaljske po njihovoj vrsti." I bi tako.
Potom reče Bog: neka zemlja pusti iz sebe duše žive po vrstama njihovijem, stoku i sitne životinje i zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem. I bi tako.
וַיֹּאמֶר אֱלֹהִים תּוֹצֵא הָאָרֶץ נֶפֶשׁ חַיָּה לְמִינָהּ בְּהֵמָה וָרֶמֶשׂ וְחַֽיְתוֹ אֶרֶץ לְמִינָהּ וַֽיְהִי כֵֽן
va/i.Yo.mer 'E.lo.Him to.Tze' ha./'A.retz Ne.fesh chai.Yah le./mi.Na/h be.he.Mah va./Re.mes ve./chay.tov- 'E.retz le./mi.Na/h va/y.hi- Khen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I reče Bog neka izvede zemlja dušu živu po vrsti njenoj stoku i gmizavca i zvijer zemlje po vrsti njenoj i bi tako."
1. neka izvede Izvornik: תּוֹצֵא [totse'] Gramatika: Glagol u hifilu (kauzativni oblik), imperfekt trećeg lica jednine ženskog roda od korijena 'yatsa' (izaći). Oblik djeluje kao jusiv (zapovijed) usmjeren imenici 'zemlja' koja je u ženskom rodu. Značenje: Naglašava posrednu ulogu zemlje u stvaranju; Bog ovlašćuje i osnažuje tvar da 'proizvede' život. Zemlja ovdje nije samo pasivni materijal, već surađuje u Božjem stvaralačkom činu.
2. dušu živu Izvornik: נֶפֶשׁ חַיָּה [nefesh chaya] Gramatika: Imenica 'nefesh' (duša, grlo, dah, živo biće) u ženskom rodu s pridjevom 'chaya' (živa). Ne nosi značenje bestjelesne supstance, već označava disanje i animiranost. Značenje: Ova fraza se koristi za sva živa bića koja imaju dah života, osjećaje i sposobnost kretanja. Zanimljivo je da se isti termin kasnije koristi i za čovjeka, čime se ukazuje na duboku biološku i stvorenu povezanost ljudi sa životinjama.
3. po vrsti njenoj (svojoj) Izvornik: לְמִינָהּ [lemiynah] Gramatika: Sastoji se od prijedloga 'le' (prema, za), imenice 'min' (vrsta, rod) i sufiksa za treće lice jednine ženskog roda 'ah'. Značenje: Ističe Božanski red i organizaciju unutar stvorenog svijeta. Priroda nije kaotična, već je unaprijed strukturirana s preciznim granicama i raznolikošću (vrstama) koje je Bog utemeljio.
4. stoku Izvornik: בְּהֵמָה [behema] Gramatika: Imenica u jednini ženskog roda koja se vrlo često koristi kao zbirna imenica. Značenje: U biblijskoj klasifikaciji prvenstveno označava pripitomljene životinje ili krupne četveronošce. To su životinje koje će živjeti u bliskoj interakciji s čovjekom, ključne za poljoprivredu i rad.
5. i zvijer zemlje Izvornik: וְחַֽיְתוֹ אֶרֶץ [vechayto 'erets] Gramatika: Veznik 've' (i) spojen s arhaičnim konstruktom (status constructus) 'chayto' (zvijer od) i imenicom 'erets' (zemlja). Sufiks '-o' kod 'chayto' stari je oblik genitivne veze. Značenje: Označava divlje životinje koje slobodno lutaju zemljom, neovisne o ljudskoj kontroli i pripitomljavanju. Zajedno sa stokom i gmizavcima, ovime se obuhvaća cjelokupnost kopnene faune. Imena: - Bog (Elohim) [אֱלֹהִים / 'elohiym] (ostalo) Znači: Bogovi, Moćni, Uzvišeni Tvorba: Ime je gramatički u množini (označeno nastavkom -iym), izvedeno od jednine 'Eloah' (Bog) i korijena 'el' (moć, snaga). U hebrejskom jeziku ova se množina naziva 'pluralis majestatis' (množina veličanstva) i koristi se uz glagole u jednini (poput 'vayomer' - i reče) kako bi označila jedinog pravog, Svemogućeg Boga.
Ovaj stih iz Knjige Postanka (1,24) opisuje početak šestog dana stvaranja, kada nastaju kopnene životinje. Tekst je izvanredno strukturiran i donosi trodijelnu klasifikaciju tada poznatog kopnenog životinjskog svijeta: domaće životinje (behema), male životinje koje pužu po tlu (remes) i divlje zvijeri (chayto erets). Svaka od njih stvorena je "po svojoj vrsti", čime tekst naglašava da svemir nije proizvod slučajnosti i kaosa, već dubokog Božjeg reda i raznolikosti.
Posebno je značajna teološka poruka glagola "neka izvede zemlja". Bog stvara posredujući kroz već postojeću tvorevinu (zemlju), dajući materiji potencijal da urodi životom. Zemlja odgovara na Božju Riječ i tako djeluje u harmoniji sa Stvoriteljem, ujedinjujući materijalni svijet i dar života (nefesh chaya) u jedan usklađeni ekosustav koji prethodi kruni stvaranja – čovjeku.