Početna ›

Postanak 1,19 — Knjiga Postanka

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

I postavi ih Bog na svod Nebesa da svijetle nad Zemljom,

i da vladaju danom i noću te da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro.

I bi večer i bi jutro – dan četvrti.

I reče Bog: "Neka provrve vode vrvom živih bića, a ptice neka lete nad Zemljom, po svodu Nebesa."

I stvori Bog velike nemani i svako živo biće koje gmiže, čime provrvješe vode po svojim vrstama, i svaku pticu krilatu po njezinoj vrsti. I vidje Bog da je dobro.

Biblija

I bi večer i bi jutro – dan četvrti.

Daničić-Karadžić

I bi veče i bi jutro, dan četvrti.

Original

וַֽיְהִי עֶרֶב וַֽיְהִי בֹקֶר יוֹם רְבִיעִֽי

Izgovor

va/y.hi- 'E.rev va/y.hi- Vo.ker Yom re.vi.'I

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I bi večer i bi jutro dan četvrti"

Analiza

1. i bi Izvornik: וַֽיְהִי [vayhiy] Gramatika: Qal imperfekt glagola 'hayah' (biti) u trećem licu jednine muškog roda, spojen s prefiksom waw-konsekutiv. Ovaj prefiks (waw) pretvara imperfekt, koji obično označava buduću ili nesvršenu radnju, u narativnu prošlost kojom se izriču povijesni događaji. Značenje: Izražava kontinuitet i nepogrešivost Božjeg stvaralačkog djelovanja. Naglašava da se ono što je Bog naumio doista i ostvarilo u vremenu i prostoru, čineći događaj stvarnim ispunjenjem Njegove riječi.

2. večer Izvornik: עֶרֶב ['erev] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini, u apsolutnom stanju. Značenje: U staroistočnom i biblijskom računanju vremena, novi dan počinje zalaskom sunca, odnosno pojavom večeri. Večer označava prijelaz iz svjetla u tamu, zatvarajući jedan ciklus i označavajući početak novoga.

3. i bi Izvornik: וַֽיְהִי [vayhiy] Gramatika: Isti oblik kao i na samom početku stiha (waw-konsekutiv i Qal imperfekt trećeg lica jednine). Značenje: Ponavljanje glagola u ovom kratkom rasponu stvara ritmičku formulu koja odzvanja kroz cijelo prvo poglavlje Postanka. Očituje božanski puls vremena koji se nezaustavljivo odvija i sluša svoga Stvoritelja.

4. jutro Izvornik: בֹקֶר [voker] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini, u apsolutnom stanju. Početni suglasnik 'bet' ovdje se izgovara meko (kao 'v') zbog utjecaja prethodnog samoglasnika u riječi 'vayhiy'. Značenje: Označava zoru, probijanje svjetlosti kroz tamu i početak aktivnog dijela dana. Teološki i simbolički, jutro često predstavlja novu nadu, izbavljenje i obnovu Božjeg stvaralačkog poretka.

5. dan Izvornik: יוֹם [yom] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini, u apsolutnom stanju. Značenje: Osnovna jedinica biblijskog kalendara i vremena, koja ovdje obuhvaća jedan potpuni ciklus mraka i svjetlosti. U kontekstu Postanka 1, 'yom' naglašava nevjerojatnu redovitost i metodičnost kojom Bog strukturira svemir.

6. četvrti Izvornik: רְבִיעִֽי [reviy'iy] Gramatika: Redni broj muškog roda u jednini, izveden iz glavnog broja 'arba' (četiri). Služi kao atributivni pridjev koji pobliže određuje imenicu 'yom'. Značenje: Smješta ovaj ciklus na točno određeno mjesto unutar tjedna stvaranja. Četvrti dan je ključan trenutak u kojem vrijeme dobiva svoje kozmičke mjerne instrumente – sunce, mjesec i zvijezde.

Zaključak

Stih 'I bi večer i bi jutro dan četvrti' predstavlja prepoznatljivu ritmičku i narativnu formulu koja zaključuje opis svakog dana stvaranja u Knjizi Postanka. Ova elegantna i repetitivna struktura naglašava savršen red, promišljenost i apsolutni kontinuitet Božjeg djela. Spajanjem večeri (početka tmine) i jutra (povratka svjetlosti) u jedan dan, tekst pokazuje kako se samo vrijeme, kao stvorena kategorija, neprestano obnavlja prema strogo definiranom božanskom planu.

Značaj ovog konkretnog, četvrtog dana izuzetno je velik. Dok su prethodna tri dana bila posvećena stvaranju prostora i osnovnih uvjeta, četvrti dan posvećen je stvaranju nebeskih svjetlila – Sunca, Mjeseca i zvijezda. Neka okolna drevna društva obožavala su ta nebeska tijela kao bogove, no biblijski pisac ovdje provodi suptilnu demitologizaciju: svjetlila nisu božanstva, već puke tvorevine postavljene s utilitarnom svrhom da upravljaju danom i noći te mjere blagdane i godine pod suverenom Božjom vlašću.