I načini Bog dva velika svjetlila – veliko svjetlilo da vlada danom i malo svjetlilo da vlada noću – te zvijezde.
I načini Bog dva velika svjetlila – veliko svjetlilo da vlada danom i malo svjetlilo da vlada noću – te zvijezde.
I postavi ih Bog na svod Nebesa da svijetle nad Zemljom,
i da vladaju danom i noću te da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro.
I bi večer i bi jutro – dan četvrti.
I reče Bog: "Neka provrve vode vrvom živih bića, a ptice neka lete nad Zemljom, po svodu Nebesa."
i da vladaju danom i noću te da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro.
I da upravljaju danom i noću, i da dijele svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro.
וְלִמְשֹׁל בַּיּוֹם וּבַלַּיְלָה וּֽלֲהַבְדִּיל בֵּין הָאוֹר וּבֵין הַחֹשֶׁךְ וַיַּרְא אֱלֹהִים כִּי טֽוֹב
ve./li/m.Shol ba/i.Yom u./va./Lay.lah u./la./hav.Dil bein ha./'Or u./Vein ha./Cho.shekh va/i.Yar' 'E.lo.Him ki- Tov
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i za vladati u danu i u noći i za odvojiti između svjetla i između tame i vidje Bog da dobro"
1. i za vladati Izvornik: וְלִמְשֹׁל [velimshol] Gramatika: Qal infinitiv konstrukt glagola 'mashal' (vladati) s prijedlogom 'lamed' (za) i veznikom 'vav' (i). Ovdje sintaktički izražava namjenu ili svrhu prethodno spomenute radnje. Značenje: Odnosi se na ulogu nebeskih tijela kojima Bog delegira upravljanje vremenom i ciklusima. Ona nisu božanstva kao u okolnim kulturama, već funkcionalni službenici unutar stvorenog reda.
2. i za odvojiti Izvornik: וּֽלֲהַבְדִּיל [ulahavdiyl] Gramatika: Hifil infinitiv konstrukt glagola 'badal' (odvojiti, rastaviti), spojen s prijedlogom za svrhu i veznikom 'i'. Hifil konjugacija ovdje nosi kauzativno značenje (uzrokovati odvajanje). Značenje: Tema odvajanja i razdvajanja ključna je u cijelom Postanku 1. Bog i Njegova tvorevina uspostavljaju red iz kaosa strukturirajući prostor i vrijeme jasnim granicama.
3. i vidje Izvornik: וַיַּרְא [vayar'] Gramatika: Qal imperfekt trećeg lica jednine glagola 'ra'ah' (vidjeti) s takozvanim 'vav konsekutivom' (vav obratnim). Ovaj specifični hebrejski oblik pretvara inače nesvršeno vrijeme u prošlo svršeno i karakterističan je za biblijski narativ. Značenje: Ovaj antropomorfni izraz ukazuje na Božju aktivnu evaluaciju onoga što je stvoreno. Bog nije distancirani tvorac, već suvereno vrednuje svoje djelo i donosi presudu o njegovoj ispravnosti.
4. dobro Izvornik: טֽוֹב [tov] Gramatika: Pridjev u muškom rodu jednine. Ovdje funkcionira kao predikat u eliptičnoj imenskoj rečenici gdje se spona glagola 'biti' podrazumijeva. Značenje: U biblijskom okviru, riječ 'tov' označava mnogo više od puke moralne kvalitete. Ona ukazuje na funkcionalnu dovršenost, estetski sklad, red i potpuno ispunjenje Božje stvaralačke svrhe. Imena: - Bog [אֱלֹהִים / 'elohiym] (osoba) Znači: Bog, božanstvo (moćni) Tvorba: Riječ je o pluralnom obliku (završetak -im) koji potječe od korijena 'El' (moć, snaga) ili jednine 'Eloah'. Iako je gramatički u množini (tzv. pluralis majestatis), kada označava biblijskog Boga uvijek se slaže s glagolom u jednini.
Ovaj stih iz prve priče o stvaranju sažima temeljnu svrhu nebeskih svjetlila stvorenih četvrtog dana (sunca, mjeseca i zvijezda). Bog im dodjeljuje upravljačku ulogu nad vremenskim ciklusima i zadužuje ih za održavanje jasne granice između svjetla i tame koju je sam postavio prvog dana. Ovim opisom biblijski pisac snažno demitologizira nebeska tijela; dok su u okolnim drevnim bliskoistočnim kulturama ona obožavana kao moćna božanstva koja upravljaju sudbinama, ovdje su svedena na puke instrumente i sluge u službi Božjeg kozmičkog reda.
Završna ocjena 'i vidje Bog da je dobro' ritmički je refren koji se proteže kroz cijeli Postanak 1. Taj zaključak potvrđuje da uspostavljeni red u potpunosti odražava Stvoriteljevu namjeru i savršenstvo Njegovog nauma. Stih tako slavi nepobitnu dobrotu materijalnog svijeta, naglašavajući da fizički svemir, podvrgnut Božjim zakonima, funkcionira točno onako kako je dizajniran u svojoj vrhovnoj svrsi.