Tada reče Bog: "Neka budu svjetlila na svodu Nebesa da rastavljaju dan od noći, i neka budu za znakove i za određena vremena, za dane i godine,
i neka budu za svjetlila na svodu Nebesa da svijetle nad Zemljom." I bi tako.
I načini Bog dva velika svjetlila – veliko svjetlilo da vlada danom i malo svjetlilo da vlada noću – te zvijezde.
I postavi ih Bog na svod Nebesa da svijetle nad Zemljom,
i da vladaju danom i noću te da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro.
I načini Bog dva velika svjetlila – veliko svjetlilo da vlada danom i malo svjetlilo da vlada noću – te zvijezde.
I stvori Bog dva vidjela velika: vidjelo veće da upravlja danom, i vidjelo manje da upravlja noću, i zvijezde.
וַיַּעַשׂ אֱלֹהִים אֶת שְׁנֵי הַמְּאֹרֹת הַגְּדֹלִים אֶת הַמָּאוֹר הַגָּדֹל לְמֶמְשֶׁלֶת הַיּוֹם וְאֶת הַמָּאוֹר הַקָּטֹן לְמֶמְשֶׁלֶת הַלַּיְלָה וְאֵת הַכּוֹכָבִֽים
va/i.Ya.'as 'E.lo.Him 'et- she.Nei ha./me.'o.Rot ha./ge.do.Lim 'et- ha./ma.'or ha./ga.Dol le./mem.She.let hai./Yom ve./'Et ha./ma.'or ha./ka.Ton le./mem.She.let ha./Lay.lah ve./'Et ha./ko.kha.Vim
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I načini Bog [akuzativ] dva svjetlila velika, [akuzativ] svjetlilo veliko za vladanje danom i [akuzativ] svjetlilo malo za vladanje noću, i [akuzativ] zvijezde."
1. I načini Izvornik: וַיַּעַשׂ [vaya'as] Gramatika: Glagol 'asah' (načiniti, napraviti) u qal imperfektu trećeg lica jednine s prefiksom vav-konsekutivnim. Ovaj prefiks pretvara buduće vrijeme (imperfekt) u prošlo, označavajući nastavak radnje u povijesnom nizu. Značenje: Za razliku od glagola 'bara' (stvoriti iz ničega) iz prvog stiha, 'asah' označava pravljenje, oblikovanje ili raspoređivanje već postojećeg materijala. Prikazuje Boga kao velikog Arhitekta koji aktivno i smisleno uređuje stvoreni svijet.
2. Bog Izvornik: אֱלֹהִים ['elohiym] Gramatika: Imenica u množini (sufiks -iym), ali se u rečenici slaže s glagolom u jednini (vaya'as). Ovo je klasičan primjer 'pluralis maiestatis' ili množine veličanstva u hebrejskom jeziku. Značenje: Korištenje množine ne sugerira više bogova, već označava puninu, veličanstvenost i apsolutnu moć jedinoga Boga. Predstavlja Boga kao suverenog Stvoritelja koji stoji iznad svega stvorenoga.
3. svjetlila Izvornik: הַמְּאֹרֹת [hame'orot] Gramatika: Imenica ženskog roda u množini s određenim članom 'ha-'. Izvedena je iz korijena 'or', što znači 'svjetlost', te prefiksa 'mem' koji označava mjesto ili sredstvo. Značenje: Riječ doslovno znači 'nositelji svjetla' ili 'rasvjetna tijela'. Pisac namjerno koristi ovaj izraz umjesto uobičajenih imena za Sunce (Šemeš) i Mjesec (Jareah), koja su bila i imena poganskih božanstava, kako bi ih demitologizirao i prikazao tek kao Božja oruđa.
4. za vladanje Izvornik: לְמֶמְשֶׁלֶת [lememshelet] Gramatika: Prijedlog 'le' (za) spojen s imenicom 'memshelah' (vladavina, vlast) u konstruktnom stanju (status constructus), što stvara odnos pripadnosti s imenicom koja slijedi (dan/noć). Značenje: Nebeskim tijelima se dodjeljuje specifična funkcija u stvorenom redu, a ne božanska moć. Njihova 'vladavina' je isključivo funkcionalne prirode (odvajanje svjetla od tame i regulacija vremena), čime se ruše astrološka vjerovanja starog istoka.
5. zvijezde Izvornik: הַכּוֹכָבִֽים [hakokhaviym] Gramatika: Imenica muškog roda u množini s određenim članom. Sintaktički je spojena na kraju rečenice jednostavnim veznikom 've' (i) i oznakom akuzativa 'et'. Značenje: Zvijezde su spomenute gotovo usputno kao svojevrsni teološki dodatak. Ono što su stari narodi smatrali moćnim astralnim božanstvima koja upravljaju ljudskim sudbinama, ovdje je svedeno na puke usputne detalje moćnog Božjeg stvaranja.
Ovaj stih nosi snažnu polemičku i demitologizirajuću poruku usmjerenu protiv politeizma i astrologije starog Bliskog istoka. Dok su okolni narodi obožavali Sunce, Mjesec i zvijezde kao moćna božanstva, biblijski tekst ih svodi na puke stvorene predmete. Pisac čak namjerno izbjegava uobičajene semitske nazive za Sunce i Mjesec (koji su ujedno bili imena bogova), nazivajući ih jednostavno "svjetlilima" čija je jedina svrha funkcionalna – služenje i mjerenje vremena.
Zvijezde su spomenute tek usput na kraju stiha, kao svojevrsni teološki dodatak koji ističe da je sve nebesko mnoštvo, koje je u antici izazivalo strahopoštovanje, samo djelo ruku jednoga Boga. Time se postavlja temelj monoteističkog pogleda na svijet u kojem priroda nije božanska, već u potpunosti podređena svom Stvoritelju.