I iznese zemlja zelenilo, bilje koje nosi sjeme po svojoj vrsti i stablo koje rađa plod u kojem je njegovo sjeme po svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro.
I bi večer i bi jutro – dan treći.
Tada reče Bog: "Neka budu svjetlila na svodu Nebesa da rastavljaju dan od noći, i neka budu za znakove i za određena vremena, za dane i godine,
i neka budu za svjetlila na svodu Nebesa da svijetle nad Zemljom." I bi tako.
I načini Bog dva velika svjetlila – veliko svjetlilo da vlada danom i malo svjetlilo da vlada noću – te zvijezde.
Tada reče Bog: "Neka budu svjetlila na svodu Nebesa da rastavljaju dan od noći, i neka budu za znakove i za određena vremena, za dane i godine,
Potom reče Bog: neka budu vidjela na svodu nebeskom, da dijele dan i noć, da budu znaci vremenima i danima i godinama;
וַיֹּאמֶר אֱלֹהִים יְהִי מְאֹרֹת בִּרְקִיעַ הַשָּׁמַיִם לְהַבְדִּיל בֵּין הַיּוֹם וּבֵין הַלָּיְלָה וְהָיוּ לְאֹתֹת וּלְמוֹעֲדִים וּלְיָמִים וְשָׁנִֽים
va/i.Yo.mer 'E.lo.Him ye.Hi me.'o.Rot bi/r.Ki.a' ha./sha.Ma.yim le./hav.Dil bein hai./Yom u./Vein ha./La.ye.lah ve./ha.Yu le./'o.Tot u./le./Mo.'a.Dim u./le./ya.Mim ve./sha.Nim
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I reče Bog neka bude svjetlila na svodu nebesa za rastavljati između dana i između noći i neka budu za znakove i za određena vremena i za dane i godine."
1. I reče Izvornik: וַיֹּאמֶר [vayo'mer] Gramatika: Glagol korijena אמר ('amar - reći) u Qal imperfektu trećeg lica jednine. Prikvačen mu je 'vav konsekutivni' koji mijenja gramatičko vrijeme u narativnu prošlost. Značenje: Prikazuje stvaranje koje se događa isključivo Božjim autoritativnim govorom, a ne fizičkim naporom. Riječ Božja je ovdje aktivna sila koja ostvaruje kreaciju ex nihilo.
2. neka bude Izvornik: יְהִי [yehiy] Gramatika: Glagol korijena היה (hayah - biti) u Qal jusivu trećeg lica jednine muškog roda. Iako je imenica 'svjetlila' (me'orot) u množini, glagol je u jednini, što je česta sintaktička pojava u hebrejskom kada glagol prethodi subjektu. Značenje: Jusiv ovdje izražava jasnu zapovijed ili objavu božanske volje. Ovim se naglašava da nebeska tijela ne nastaju slučajno, nego su proizvod izričite i promišljene Božje namjere.
3. svjetlila Izvornik: מְאֹרֹת [me'orot] Gramatika: Imenica nastala od korijena אור ('or - svjetlost) s prefiksom 'mem' (koji označava instrument ili mjesto) i nastavkom za množinu ženskog roda (-ot). Označava svjetlosna tijela, odnosno izvore svjetlosti. Značenje: Biblijski pisac namjerno izbjegava specifične nazive za sunce i mjesec, koji su kod susjednih bliskoistočnih naroda označavali božanstva. Nazivajući ih tek 'svjetlilima', tekst vrši oštru demitologizaciju i svodi ih na nivo stvorenih oruđa.
4. za rastavljati Izvornik: לְהַבְדִּיל [lehavdiyl] Gramatika: Glagol korijena בדל (badal - odvojiti, rastaviti) u Hifil infinitivu konstruktnom s prijedlogom 'le' (za). Hifil konjugacija ovdje nosi jasno uzročno (kauzativno) značenje. Značenje: Odvajanje je temeljni princip biblijskog uvođenja reda iz prvotnog kaosa. Bog sada delegira nebeskim tijelima funkciju trajnog razdvajanja svjetla i tame koju je sam vršio prvog dana.
5. i za određena vremena Izvornik: וּלְמוֹעֲדִים [ulmo'adiym] Gramatika: Imenica od korijena יעד (ya'ad - odrediti, dogovoriti) u množini muškog roda, s veznikom 'vav' (i) te prijedlogom 'le' (za). Doslovno označava ugovorene susrete ili označena vremena. Značenje: Ova se riječ u Starom zavjetu prvenstveno odnosi na vjerske blagdane i liturgijski kalendar. Kozmos je opisan kao hram, a nebeska tijela imaju teološku svrhu usklađivanja ljudskog bogoštovlja s ritmom stvaranja. Imena: - Bog [אֱלֹהִים / 'elohiym] (osoba) Znači: Bog (u smislu veličanstva i svemoći) Tvorba: Oblik je gramatička množina riječi 'eloah', koja vjerojatno potječe od semitskog korijena 'el' (jak, moćan). U biblijskom hebrejskom ova se množina (pluralis majestatis) redovito koristi uz glagole u jednini za izražavanje jedinstvenosti, apsolutne moći i veličanstva jedinog Boga Izraela.
Stih iz Postanka 1,14 predstavlja ključni teološki trenutak četvrtog dana stvaranja, uvodeći nebeska tijela s vrlo specifičnom, instrumentalnom ulogom. Umjesto štovanja sunca, mjeseca i zvijezda kao nezavisnih božanstava – što je bila dominanta religijska praksa u drevnim bliskoistočnim kulturama – autor ih ovdje potpuno demitologizira. Ona su isključivo poslušna stvorenja i alati podređeni Božjem autoritetu, čija je svrha izrazito praktična i služi uspostavljanju kozmičkog reda.
Njihova najvažnija uloga je upravljanje vremenom i održavanje stvorenih granica, odnosno odvajanje dana i noći te strukturiranje kalendara, s posebnim naglaskom na 'određena vremena' (blagdane). Time biblijski tekst poručuje da cjelokupni astronomski poredak posjeduje snažnu liturgijsku svrhu. Svemir funkcionira poput golemog, božanski dizajniranog sata koji čovjeku omogućuje da uskladi svoj zemaljski životni ritam sa svetim vremenom bogoštovlja i zajedništvom sa Stvoriteljem.