Početna ›

Postanak 1,17 — Knjiga Postanka

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz
Postanak 1,15

i neka budu za svjetlila na svodu Nebesa da svijetle nad Zemljom." I bi tako.

Postanak 1,16

I načini Bog dva velika svjetlila – veliko svjetlilo da vlada danom i malo svjetlilo da vlada noću – te zvijezde.

Postanak 1,17

I postavi ih Bog na svod Nebesa da svijetle nad Zemljom,

Postanak 1,18

i da vladaju danom i noću te da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro.

Postanak 1,19

I bi večer i bi jutro – dan četvrti.

Biblija

I postavi ih Bog na svod Nebesa da svijetle nad Zemljom,

Daničić-Karadžić

I postavi ih Bog na svodu nebeskom da obasjavaju zemlju.

Original

וַיִּתֵּן אֹתָם אֱלֹהִים בִּרְקִיעַ הַשָּׁמָיִם לְהָאִיר עַל הָאָֽרֶץ

Izgovor

va/i.yi.Ten 'o.Ta/m 'E.lo.Him bi/r.Ki.a' ha./sha.Ma.yim le./ha.'Ir 'al- ha./'A.retz

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I postavi njih Bog u svod nebesa za svijetliti na zemlju"

Analiza

1. I postavi Izvornik: וַיִּתֵּן [vayiten] Gramatika: Waw konsekutivni s imperfektom Qal glagola 'natan' (dati, postaviti), treće lice jednine. Ovakva konstrukcija izražava narativni slijed događaja u prošlosti. Značenje: Glagol primarno znači 'dati', no ovdje nosi jasan smisao 'postaviti' ili 'dodijeliti namjenu'. Ukazuje na Božji suvereni čin fizičkog smještanja nebeskih tijela na njihovo točno određeno mjesto u svemiru.

2. Bog Izvornik: אֱלֹהִים ['elohiym] Gramatika: Imenica 'eloah' u množini (pluralis majestatis) koja se gramatički spaja s glagolom u jednini. Značenje: Označava vrhovno božanstvo i Stvoritelja. Korištenje množine izražava Božju veličanstvenost, puninu moći i transcendentnost u činu stvaranja, dok slaganje s glagolom u jednini teološki isključuje politeizam.

3. u svod nebesa Izvornik: בִּרְקִיעַ הַשָּׁמָיִם [birkiy'a hashamayim] Gramatika: Prijedlog 'be' (u) spojen s imenicom 'raqiya' u konstruktnom stanju, koja tako tvori čvrstu genitivnu vezu s imenicom 'shamayim' (nebesa) koja ima određeni član. Značenje: Pojam označava nebesko prostranstvo (firmament) stvoreno drugog dana stvaranja. Ovdje se ono definira kao specifičan prostorni okvir unutar kojeg su svjetlila smještena kako bi odozgo vršila svoju ulogu.

4. za svijetliti Izvornik: לְהָאִיר [leha'iyr] Gramatika: Prijedlog 'le' (za, da bi) vezan za infinitiv konstruktni kauzativnog Hifil oblika glagola 'or' (svijetliti). Ova konstrukcija gramatički izražava krajnju svrhu radnje. Značenje: Definira pravu i jedinu uslužnu funkciju nebeskih tijela. Za razliku od poganskih mitova u kojima su Sunce, Mjesec i zvijezde voljna božanstva, Biblija ih svodi na stvorene svjetiljke čija je svrha samo donositi svjetlost.

5. na zemlju Izvornik: עַל הָאָֽרֶץ ['al ha'arets] Gramatika: Prijedlog 'al' (na, nad) uz imenicu 'erets' (zemlja) s određenim članom 'ha'. Zbog naglaska i pauze na kraju biblijskog stiha, vokal imenice 'erets' se produljuje u pausalni oblik 'arets. Značenje: Ova fraza pokazuje teološku usmjerenost Božjeg kozmičkog uređenja na ljudsko prebivalište. Zemlja (materijalni svijet) je u središtu stvaralačkog nauma, a kozmička tijela služe održavanju života na njoj. Imena: - Elohim (Bog) [אֱלֹהִים / 'elohiym] (osoba) Znači: onaj koji je moćan, silan, Bog Tvorba: Množinski oblik imenice 'eloah', koja se općenito izvodi iz drevnog semitskog korijena 'el', što označava moć, snagu ili onoga tko ima prvenstvo.

Zaključak

Ovaj stih (Postanak 1,17) donosi snažnu teološku poruku o naravi svemira i suverenosti Stvoritelja, vršeći pritom svojevrsnu demitologizaciju antičkih bliskoistočnih pogleda na kozmos. Dok su okolni narodi Sunce, Mjesec i zvijezde smatrali moćnim božanstvima koja samovoljno upravljaju ljudskim sudbinama, biblijski pisac ih ovdje radikalno svodi na puke stvorene objekte bez vlastite volje. Bog ih je tek 'postavio' u nebeski svod s vrlo specifičnom, uslužnom, pa i mehaničkom zadaćom: da obasjavaju Zemlju i razdvajaju doba.

Stih pritom snažno naglašava antropocentričnu viziju biblijskog izvještaja o stvaranju. Sva nebeska prostranstva i impresivna kozmička tijela stvorena su i uređena kako bi podržavala i omogućila život na jednoj planeti. To otkriva Božju posebnu brigu za Zemlju i njezine buduće stanovnike, uspostavljajući red i svrhu u svemiru koji ne postoji sam radi sebe ili radi pukog ukrasa, već izravno služi Stvoriteljevom višem, spasonosnom naumu sa svijetom.