Knjiga Nehemijina 9

1A dvadeset i četvrtoga dana toga mjeseca skupiše se sinovi Izraelovi u postu, u kostrijetima i sa zemljom na sebi. 2Izraelovi potomci odvojiše se od svih tuđinaca, stadoše te ispovjediše svoje grijehe i bezakonja svojih otaca. 3Ustadoše na svome mjestu i čitahu iz knjige Zakona Jahve, Boga svoga, četvrtinu dana, a drugu četvrtinu ispovijedahu se i klanjahu se Jahvi, Bogu svome. 4Na levitskim stepenicama ustadoše Ješua, Bani, Kadmiel, Šebanija, Buni, Šerebja, Bani i Kenani te snažnim glasom zavapiše Jahvi, svome Bogu. 5I rekoše leviti Ješua, Kadmiel, Bani, Hašabneja, Šerebja, Hodija, Šebanija i Petahja: "Ustanite, blagoslivljajte Jahvu, Boga svoga, od vječnosti do vječnosti! I neka blagoslivljaju Ime Tvoje Slave, uzvišeno iznad svakog blagoslova i hvale. 6Ti si Jahve, Ti Jedini! Ti si načinio Nebesa, Nebesa nad Nebesima i svu vojsku njihovu, Zemlju i sve što je na njoj, mora i sve što je u njima. Ti sve njih oživljavaš, i vojska Nebesa Tebi se klanja. 7Ti si, Jahve, Bog, koji si izabrao Abrama, izveo ga iz Ura kaldejskoga i nadjenuo mu ime Abraham. 8Našao si njegovo srce vjernim pred Tobom i sklopio s njim Savez da daš zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Jebusejaca i Girgašana, da je daš njegovu potomstvu. I ispunio si Svoje Riječi, jer si Ti Pravedan. 9Vidio si nevolju naših otaca u Egiptu i čuo njihov vapaj kraj Crvenoga mora. 10Pokazao si znakove i čudesa na faraonu, na svim njegovim slugama i na svem narodu njegove zemlje, jer si znao da su oholo postupali protiv njih, te si Sebi stekao Ime kao u današnji dan. 11More si pred njima rascijepio te su prošli posred mora po suhom, a njihove si progonitelje bacio u dubine kao kamen u silne vode. 12Stupom oblaka vodio si ih danju, a stupom vatre noću, da im osvijetliš put kojim su išli. 13Na goru Sinaj sišao si i govorio s njima s Nebesa. Dao si im pravedne Odredbe i Zakone Istine, dobre Uredbe i Zapovijedi. 14Obznanio si im Svoju svetu subotu, a Zapovijedi, Odredbe i Zakon dao si im preko Svoga sluge Mojsija. 15Kruh s Nebesa dao si im za njihovu glad, a vodu iz stijene izveo si im za njihovu žeđ. Rekao si im da uđu i zaposjednu zemlju za koju si podigao Svoju Ruku da ćeš im je dati. 16Ali oni i očevi naši drsko postupiše, ukrutiše svoj vrat i ne poslušaše Tvojih Zapovijedi. 17Odbiše slušati i ne sjetiše se čudesa Tvojih koja si im učinio. Otvrdnuše svoju šiju te u svojoj pobuni postaviše vođu da se vrate u svoje ropstvo. A Ti si Bog Praštanja, Milostiv i Milosrdan, Spor na Gnjev i Bogat Dobrotom, te ih nisi ostavio. 18Čak i kad su sebi načinili liveno tele i rekli: 'Ovo je tvoj bog koji te izveo iz Egipta', te počinili velike uvrede, 19A Ti ih u Svom velikom Milosrđu nisi ostavio u pustinji: stup oblaka nije odstupio od njih danju da bi ih vodio po putu, a ni stup vatre noću da bi im osvjetljavao put kojim će ići. 20Dao si Svoga dobroga Duha da ih poučava, Svoju manu nisi uskratio njihovim ustima, a vodu si im dao za njihovu žeđ. 21I četrdeset godina opskrbljivao si ih u pustinji, nisu oskudijevali; odjeća im se nije istrošila, a noge im nisu otekle. 22Dao si im kraljevstva i narode te si ih razdijelio po krajevima, a oni zaposjedoše zemlju Sihona, zemlju kralja Hešbona i zemlju Oga, kralja Bašana. 23Umnožio si njihove sinove poput zvijezda Nebesa te ih uveo u zemlju za koju si rekao njihovim ocima da u nju uđu i zaposjednu je. 24Sinovi su ušli i zaposjeli zemlju, a Ti si pred njima pokorio stanovnike zemlje, Kanaance. Predao si ih u njihove ruke, zajedno s njihovim kraljevima i narodima te zemlje, da učine s njima po svojoj volji. 25Zauzeli su utvrđene gradove i plodnu zemlju te baštinili kuće pune svakojakog dobra, isklesane cisterne, vinograde, maslinike i obilje plodnog drveća. Jeli su, nasitili se, ugojili se i uživali u Tvojoj velikoj Dobroti. 26Ali prkosili su i pobunili se protiv Tebe, bacili su Tvoj Zakon iza svojih leđa i ubijali Tvoje proroke, koji su ih opominjali da ih vrate k Tebi, te su činili velike hule. 27Predao si ih u ruke njihovih neprijatelja koji su ih tlačili. A u vrijeme svoje nevolje vapili su k Tebi, i Ti si ih s Nebesa uslišio te im po Svojem velikom Milosrđu dao spasitelje koji su ih spasili iz ruku njihovih neprijatelja. 28A čim bi otpočinuli, opet bi činili zlo pred Tobom. Tada bi ih prepuštao u ruke njihovih neprijatelja te bi oni vladali nad njima. I opet bi k Tebi zavapili, a Ti bi ih s Nebesa uslišio i mnogo ih puta izbavljao po Svom Milosrđu. 29Opominjao si ih da ih vratiš Tvome Zakonu, a oni postupahu drsko i ne slušahu Tvoje Zapovijedi. Griješahu protiv Tvojih Propisa, koje čovjek vrši i po njima živi. Okrenuše buntovno rame, ukrutiše svoju šiju i ne slušahu. 30Mnogo si ih godina podnosio i opominjao Svojim Duhom preko Svojih proroka, ali oni ne prikloniše uho. Tada si ih predao u ruke narodima zemalja. 31A u Svojem velikom Milosrđu nisi im učinio kraj niti si ih napustio, jer Ti si Bog Milostiv i Milosrdan. 32A sada, Bože naš, Bože veliki, silni i strašni, koji čuvaš Savez i Milosrđe, neka ne bude mala pred Tobom sva nevolja koja je snašla nas, naše kraljeve, naše knezove, naše svećenike, naše proroke, naše očeve i sav Tvoj narod, od dana kraljeva Asirije do ovoga dana. 33A Ti si Pravedan u svemu što nas je snašlo, jer si činio Istinu, a mi smo postupali opako. 34Naši kraljevi, knezovi, svećenici i oci nisu izvršavali Tvoj Zakon, nisu pazili na Tvoje Zapovijedi ni na Tvoja Svjedočanstva kojima si ih opominjao. 35A oni, u svom kraljevstvu, u Tvom velikom Dobru koje si im dao te u prostranoj i plodnoj zemlji koju si stavio pred njih, nisu Ti služili niti su se odvratili od svojih zlih djela. 36Evo, mi smo danas robovi. A zemlja koju si dao našim očevima da jedu njezin plod i njezina dobra, evo, mi smo robovi na njoj. 37A njezin obilan urod pripada kraljevima koje si Ti postavio nad nama zbog naših grijeha; oni vladaju nad našim tijelima i našom stokom po svojoj volji, a mi smo u velikoj nevolji." 38Zbog svega toga sklapamo čvrst savez i zapisujemo ga; na zapečaćenoj ispravi stoje naši knezovi, naši leviti i naši svećenici.