Knjiga Nehemijina 1
1Riječi Nehemije, sina Hakalijina. Bilo je to u mjesecu Kislevu dvadesete godine, a ja bijah u tvrđavi Susi. 2Dođe Hanani, jedan od moje braće, on i ljudi iz Judeje, a ja ih upitah o Židovima, ostatku koji preosta od sužanjstva, i o Jeruzalemu. 3I rekoše mi: "Preostali, koji ostadoše od sužanjstva ondje u pokrajini, u velikoj su nevolji i sramoti; zid je Jeruzalema provaljen, a njegova vrata ognjem spaljena." 4Kad čuh ove riječi, sjedoh i zaplakah. Tugovah danima, posteći i moleći se pred Bogom Nebesa. 5I rekoh: "Ah, Jahve, Bože Nebesa, Bog veliki i strašni, koji čuva Savez i Milost onima koji Ga ljube i onima koji čuvaju Zapovijedi Njegove, 6Neka Tvoje uho bude pažljivo, a Tvoje oči otvorene, da čuju molitvu Tvoga sluge koju danas, danju i noću, molim pred Tobom za Izraelove sinove, Tvoje sluge. Ispovijedam grijehe Izraelovih sinova kojima smo Tebi sagriješili; sagriješismo i ja i kuća moga oca. 7Silno smo Ti zlo učinili i nismo čuvali Zapovijedi, Odredbe i Propise koje si zapovjedio Mojsiju, Svome sluzi. 8Sjeti se, molim Te, Riječi koju si zapovjedio Mojsiju, sluzi Tvome: 'Iznevjerite li vi, Ja ću vas raspršiti među narode; 9ali ako se vratite k Meni i budete čuvali Moje Zapovijedi te ih vršili, ako vaši prognanici budu i na kraju Nebesa, odande ću ih skupiti i dovesti na mjesto koje sam izabrao da ondje nastanim Svoje Ime.' 10A oni su Tvoje sluge i Tvoj narod, koje si otkupio Svojom velikom Moći i Svojom snažnom Rukom. 11Ah, Gospodine, neka Tvoje uho bude pažljivo na molitvu Tvoga sluge i na molitvu Tvojih slugu koji se žele bojati Tvoga Imena. Podari, molim Te, danas uspjeh Svome sluzi i udijeli mu milosrđe pred ovim čovjekom." A ja bijah kraljev peharnik.