Neka Tvoje uho bude pažljivo, a Tvoje oči otvorene, da čuju molitvu Tvoga sluge koju danas, danju i noću, molim pred Tobom za Izraelove sinove, Tvoje sluge. Ispovijedam grijehe Izraelovih sinova kojima smo Tebi sagriješili; sagriješismo i ja i kuća moga oca.
Silno smo Ti zlo učinili i nismo čuvali Zapovijedi, Odredbe i Propise koje si zapovjedio Mojsiju, Svome sluzi.
Sjeti se, molim Te, Riječi koju si zapovjedio Mojsiju, sluzi Tvome: 'Iznevjerite li vi, Ja ću vas raspršiti među narode;
ali ako se vratite k Meni i budete čuvali Moje Zapovijedi te ih vršili, ako vaši prognanici budu i na kraju Nebesa, odande ću ih skupiti i dovesti na mjesto koje sam izabrao da ondje nastanim Svoje Ime.'
A oni su Tvoje sluge i Tvoj narod, koje si otkupio Svojom velikom Moći i Svojom snažnom Rukom.
Sjeti se, molim Te, Riječi koju si zapovjedio Mojsiju, sluzi Tvome: 'Iznevjerite li vi, Ja ću vas raspršiti među narode;
Ali se opomeni riječi koju si zapovjedio Mojsiju sluzi svojemu govoreći: vi ćete zgriješiti i ja ću vas rasijati među narode;
זְכָר נָא אֶת הַדָּבָר אֲשֶׁר צִוִּיתָ אֶת מֹשֶׁה עַבְדְּךָ לֵאמֹר אַתֶּם תִּמְעָלוּ אֲנִי אָפִיץ אֶתְכֶם בָּעַמִּֽים
ze.khor- na' 'et- ha./da.Var 'a.Sher tzi.Vi.ta 'et- mo.Sheh 'av.de./Kha le./Mor 'a.Tem tim.'A.lu 'a.Ni 'a.Fitz 'et./Khem ba./'a.Mim
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Sjeti se molim riječ koju si zapovjedio Mojsiju sluzi svome govoreći vi iznevjerite ja raspršit ću vas u narodima"
1. Sjeti se molim Izvornik: זְכָר־נָא [zekhar na'] Gramatika: Glagol 'zakhar' u Qal imperativu, drugo lice jednine, praćen česticom 'na' koja označava molbu ili poticaj. Značenje: Nehemija ne zapovijeda Bogu, već Ga u poniznoj molitvi podsjeća na Njegova vlastita obećanja. U biblijskoj teologiji, kada se Bog 'sjeti', to obično ne ukazuje na to da je zaboravio, već prethodi Njegovom spasonosnom djelovanju i vjernosti savezu.
2. riječ Izvornik: הַדָּבָר [hadavar] Gramatika: Imenica muškog roda s određenim članom. Njezin korijen d-b-r može značiti 'riječ', 'stvar', 'događaj' ili 'obećanje'. Značenje: Ovdje se odnosi na specifično proročanstvo i odredbu o uvjetima saveza koju je Bog predao Mojsiju. Naglašava pouzdanost i nepromjenjivost Božje objave, na koju se Izrael uvijek može pozvati.
3. si zapovjedio Izvornik: צִוִּיתָ [tsiviyta] Gramatika: Glagol 'tsavah' u Piel perfektu, drugo lice muškog roda jednine. Značenje: Ukazuje na Božji suverenitet, autoritet i inicijativu. Njegova riječ Mojsiju nije bila samo informacija ili savjet, već stroga obvezujuća savezna zapovijed.
4. iznevjerite Izvornik: תִּמְעָלוּ [tim'alu] Gramatika: Glagol 'ma'al' u Qal imperfektu, drugo lice množine. Kontekstualno ovdje nosi uvjetno značenje 'ako vi iznevjerite' zbog kontrasta sa sljedećom rečenicom. Značenje: Korijen 'ma'al' označava duboku nevjeru, kršenje temeljnog povjerenja, izdaju ili svetogrđe u kontekstu odnosa Izraela s Bogom. To je točna dijagnoza razloga njihovog pada u egzil.
5. raspršit ću Izvornik: אָפִיץ ['afiyts] Gramatika: Glagol 'puts' (raspršiti) u Hiphil imperfektu, prvo lice jednine. Značenje: Označava aktivno, uzročno Božje djelovanje kao suca. Raspršenje naroda (dijaspora) uslijed babilonskog osvajanja nije samo povijesna tragedija, već suverena i pravedna Božja disciplinska mjera izrijekom obećana u Zakonu. Imena: - Mojsije [מֹשֶׁה / Moshe] (osoba) Znači: Izvučen (hebrejska etimologija) ili Sin / Rođen (egipatska etimologija) Tvorba: Znanstvenici smatraju da ime potječe od egipatskog korijena 'msy' (roditi, sin), koji je prisutan u imenima poput Ramzes. Na hebrejskom, međutim, ime zvuči kao particip aktivan od glagola 'mashah', što znači 'izvući'. Tekst objašnjava: Knjiga Izlaska (2,10) objašnjava da mu je faraonova kći dala to ime govoreći: 'Jer sam ga iz vode izvukla.'
Ovaj stih (Nehemija 1,8) predstavlja ključnu točku Nehemijine zagovorničke molitve u kojoj zaziva teologiju Mojsijevog saveza – prvenstveno kletve i blagoslove zabilježene u Knjizi Levitskog zakonika i Ponovljenom zakonu. Priznajući gorku povijesnu činjenicu izraelskog nevjerstva ('ma'al') i Božje pravedne kazne (raspršenje naroda u egzil), Nehemija zapravo postavlja čvrst temelj za nadu. Njegova je logika jednostavna i duboko teološka: ako je Bog bio apsolutno vjeran svojim upozorenjima o kazni kad su sagriješili, zasigurno će biti jednako vjeran i svojim obećanjima o povratku i okupljanju nakon što se narod pokaje.
Stih tako duboko odražava prirodu biblijskog odnosa između Boga i Njegova naroda. Kroz ponizno podsjećanje Boga na Njegovu zadanu 'riječ' ('hadavar'), tekst otkriva da se vjera u kriznim vremenima potpuno oslanja na kontinuitet Božjeg karaktera i pouzdanost Njegove riječi. Egzil u Babilon ne tumači se kao Božja nemoć pred stranim bogovima, već upravo suprotno, kao ispunjenje Njegove vlastite i suverene volje izrečene preko Mojsija, a upravo ta suverenost jamči da posljednja riječ u toj priči neće biti osuda, nego milost i obnova.