Knjiga Nehemijina 4

1Kada je Sanbalat čuo da gradimo zid, ražesti se, silno se razgnjevi i naruga se Židovima. 2I reče pred svojom braćom i vojskom Samarije: "Što čine slabašni Židovi? Hoće li to prepustiti sebi? Hoće li žrtvovati? Hoće li završiti u jedan dan? Hoće li oživjeti kamenje iz gomila praha, a ono je spaljeno?" 3A Tobija Amonac bijaše pokraj njega i reče: "Čak i to što oni grade, ako uzađe lisica, probit će njihov kameni zid." 4Čuj, Bože naš, jer smo prezreni; vrati njihovu sramotu na njihovu glavu i predaj ih za plijen u zemlji sužanjstva. 5Ne pokrij njihovu krivnju i neka se njihov grijeh ne izbriše pred Tobom, jer su Te razgnjevili pred graditeljima. 6Tako sagradismo zid, te se cijeli zid spoji do svoje polovice, jer je narod imao srca za rad. 7A kad su Sanbalat, Tobija, Arapi, Amonci i Ašdođani čuli da napreduje obnova jeruzalemskih zidina i da su se pukotine počele zatvarati, silno se razgnjeviše. 8I urotiše se svi oni zajedno da dođu boriti se protiv Jeruzalema i da u njemu izazovu pometnju. 9Tada se pomolismo našemu Bogu te postavismo stražu protiv njih danju i noću. 10Tada reče Juda: "Snaga nosača klone, a prašine je mnogo i mi ne možemo graditi zid." 11A naši neprijatelji rekoše: "Neće znati ni vidjeti dok ne dođemo među njih, pobijemo ih i zaustavimo posao." 12A kada su došli Židovi koji su živjeli pokraj njih, deset su nam puta rekli iz svih mjesta odakle god ćete se vratiti k nama. 13Tada sam na donjim mjestima iza zida, na izloženim prostorima, postavio narod po obiteljima s njihovim mačevima, kopljima i lukovima. 14Pogledah, ustadoh i rekoh velikašima, upraviteljima i ostalom narodu: "Ne bojte ih se! Sjetite se Gospodina, Velikoga i Strašnoga, i borite se za svoju braću, svoje sinove i svoje kćeri, svoje žene i svoje domove!" 15Kada su naši neprijatelji čuli da smo doznali i da je Bog osujetio njihov naum, svi smo se vratili na zid, svatko na svoj posao. 16Od onoga dana polovica mojih momaka obavljala je posao, a polovica je držala koplja, štitove, lukove i oklope, dok su knezovi stajali iza svega doma Judina. 17Graditelji na zidu i nosači koji su tovarili teret jednom su rukom obavljali posao, a drugom držali oružje. 18Svaki je graditelj imao mač pripasan uz bok i tako gradio, a trubač je stajao kraj mene. 19Rekao sam velikašima, glavarima i ostalom narodu: "Posao je velik i širok, a mi smo rašireni po zidu, daleko jedan od drugoga. 20Gdje god čujete zvuk roga, onamo se skupite k nama. Naš će se Bog boriti za nas." 21Tako smo radili na poslu, a polovica ih je držala koplja, od zore do izlaska zvijezda. 22U to sam vrijeme rekao i narodu: "Svatko sa svojim slugom neka noći u Jeruzalemu, da nam noću budu straža, a danju rade." 23Ni ja, ni moja braća, ni moji momci, ni stražari koji su me pratili nismo skidali svoje odjeće; svatko je imao svoje oružje i kod vode.