Knjiga Nehemijina 5
1Nasta velika vika naroda i njihovih žena protiv njihove braće Židova. 2Neki su govorili: "Naši sinovi, naše kćeri i mi, brojni smo; nabavimo žita da jedemo i živimo." 3A bilo je onih koji su govorili: "Svoja polja, svoje vinograde i svoje kuće zalažemo da bismo nabavili žita u gladi." 4A bilo je i onih koji su govorili: "Uzajmili smo novac za kraljev namet na naša polja i naše vinograde. 5A sada, naše je tijelo kao tijelo naše braće, naši su sinovi kao njihovi sinovi. A gle, mi predajemo svoje sinove i svoje kćeri u ropstvo, i neke od naših kćeri već su porobljene. Naše su ruke nemoćne, a naša polja i naši vinogradi pripadaju drugima." 6Silno se razgnjevih kad čuh njihov vapaj i ove riječi. 7Moje se srce posavjetova u meni pa prekorih velikaše i glavare te im rekoh: "Vi namećete teret svaki svome bratu!" Potom postavih protiv njih veliku skupštinu. 8I rekoh im: "Mi smo, koliko smo mogli, otkupili svoju braću Židove prodane narodima, a vi prodajete svoju braću da bi bila prodana nama!" Oni zašutješe i ne nađoše riječi. 9I rekoh: "Nije dobro to što činite. Zar ne biste trebali hoditi u strahu Boga našega zbog sramote naroda, naših neprijatelja? 10I ja, moja braća i moje sluge pozajmljujemo im srebro i žito. Oprostimo, molim vas, ovaj dug. 11Vratite im još danas njihova polja, njihove vinograde, njihove maslinike i njihove kuće, te stoti dio srebra, žita, mladog vina i ulja koje od njih potražujete." 12I rekoše: "Vratit ćemo i od njih nećemo tražiti. Učinit ćemo onako kako kažeš." Tada pozvah svećenike i zakleh ih da učine po ovoj riječi. 13Također istresoh svoj skut i rekoh: "Ovako neka Bog istrese iz njegove kuće i od njegova imanja svakog čovjeka koji ne održi ovu riječ, i tako neka bude istresen i prazan!" I sav zbor reče: "Amen!", i proslaviše Jahvu. A narod učini po ovoj riječi. 14Također, od dana kada me odredi da budem njihov upravitelj u zemlji Judinoj, od dvadesete pa do trideset i druge godine kralja Artakserksa, tijekom dvanaest godina, ja i moja braća nismo jeli upraviteljskoga kruha. 15A prijašnji upravitelji, koji bijahu prije mene, opteretiše narod i uzimahu od njega kruha i vina, te uz to četrdeset šekela srebra. I njihove su sluge gospodarile nad narodom, a ja ne učinih tako zbog straha Božjega. 16Također sam prionuo radu na ovom zidu te nismo kupili polje, a svi su moji sluge bili ondje okupljeni na poslu. 17Židovi i upravitelji, stotinu i pedeset ljudi, te oni koji su dolazili k nama iz naroda oko nas, bijahu za mojim stolom. 18A ono što se pripremalo za jedan dan bijaše jedan vol i šest biranih ovaca. Pripremale su mi se i ptice, a svakih deset dana obilje svakoga vina. Uz to nisam tražio kruh upravitelja, jer je služba ovome narodu bila teška. 19Sjeti se, Bože moj, za moje dobro svega što sam učinio za ovaj narod.