Neki govoriše: ` Naši sinovi, naše kćeri i mi sami, brojni smo. Mi želimo imati pšenice za jesti i živjeti!`
Neki govoriše: ` Naši sinovi, naše kćeri i mi sami, brojni smo. Mi želimo imati pšenice za jesti i živjeti!`
Drugi govoriše: ` Naša polja, naši vinogradi i naše kuće, mi ih dajemo u zalog za imati pšenice tijekom gladi. `
Drugi opet govoriše: ` Za namet kraljev, mi pozajmljujemo srebro na naša polja i neše vinograde.
Ipak, naše je tijelo slično tijelu naše braće, i naši sinovi slčni su njihovim sinovima. A ipak mi trebamo izručiti svoje sinove u ropstvo, a neke od naših kćeri su već porobljene; mi tu ne možemo ništa; naša polja i naši vinogradi u drugih su!`
Gnjev me žestoko spopade kad ja začuh njihovu tužaljku i takve riječi.
Drugi opet govoriše: ` Za namet kraljev, mi pozajmljujemo srebro na naša polja i neše vinograde.
Još drugi govorahu, da uzajmimo novaca na polja svoja i vinograde za danak carski.
וְיֵשׁ אֲשֶׁר אֹמְרִים לָוִינוּ כֶסֶף לְמִדַּת הַמֶּלֶךְ שְׂדֹתֵינוּ וּכְרָמֵֽינוּ
veyesh 'asher 'omriym laviynu khesef lemidat hamelekh sedoteynu ukhrameynu
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.