Knjiga Nehemijina 6
1Kad upoznaše Sanbalata, Tobiju, Gešema Arapina i ostatak naših neprijatelja da ja bijah obnovio zid i da više ne ostade breše, ja ne bijah još, u taj čas, postavio krila vratima. 2Sanbalat, kao i Gešem, posla mi reći: ` Dođi. Sastanimo se u Kefirimu, u dolini Ono .` Oni smisliše učiniti mi zlo. 3Ja im poslah glasonošu za reći im: ` Ovo što ja činim jedan je posao zamašan, i ja ne mogu sići. Zašto bi se prekidao posao dok ga ja budem napustio silazeći k vamađ` 4Oni mi slaše četiri puta istog glasonošu, a ja njima isti odgovor. 5Peti put, opet za istu poruku, Sanbalat mi posla svog slugu noseći u ruci otvoreno pismo. 6Bijaše napisano: ` Među narodima, čuje se govoriti i Gašmu to veli da ti i Židovi, mislite pobuniti se i da, iz tog razloga, ti gradiš zid da bi postao kraljem njihovim, prema ovim riječima. 7Ti si čak postavio *proroke u Jeruzalemu za proglašavati o tebi: Ima jedan kralj u Judi! A sada obavijestit ćemo kralja, o tim riječima. Dođi sada, i posavjetujmo se zajedno. ` 8Ja njemo poslah reći: ` Nema ničeg što odgovara riječima koje ti izgovaraš; ti si taj koji ih izmišlja!` 9Oni svi, naime, htjedoše me prestrašiti govoreći: ` Njihove će ruke klonuti od posla, koji se nikad neće završiti!` A sada, ojačaj ruke moje ! 10Ja otîoh u kuću Šemajavljevu, sina Delajavljeva, sina Mehetavelova, jer bijaše jedna smetnja . On reče: ` Susretnimo se u u Kući Božjoj, u sred Templa, i zatvorimo vrata Templa, jer oni će doći ubiti te.` 11Ja odgovorih: ` Jedan čovjek kao ja, hoće li bježati? I koji bi čovjek mogao ući u Templ i ostati živ? Ja neću onamo ući! !` 12Ja, naime, bijah prepoznao da to ne bijaše Bog koji ga je poslao, jer ako bijaše jedno proročanstvo o meni, to Tobija, kao i Sanbalat, bijahu njega platili. 13Zašto on bijaše plaćen? Da bih ja bio zastrašen, da bih učinio kao što on bijaše rekao i da ja počinim grijeh. Oni bi imali priliku da mi načine loš ugled i proglase me *skrnaviteljem. 14Sjeti se, moj Bože, Tobije i Sanbalata, zbog njihovih djela, i također Nodije, proročice i drugih proroka koji me htjedoše zastrašiti! 15Zid bi završen 25. mjeseca Elula, u 52 dana. 16Kad to svi naši neprijatelji saznadoše, svi narodi koji nas okruživaše biše u strahu, i biše poniženi u svojim vlastitim očima. Oni vidješe da taj posao bijaše izvršen po volji našeg Boga. 17Isto tako u ono vrijeme plemenitaši Jude bijahu uputili brojna pisma namijenjena Tobiji, a ona Tobijina pristizaše njima. 18Jer, mnogi ljudi iz Jude bijahu njemu prisegnuti, pošto on bijaše zet Šekanijavljev, sina Arahova, i njegov sin Jehonan bijaše oženio kćer Mešulamovu, sina Berekijavljeva. 19Oni mu čak izricahu hvalospjeve u mojoj nazočnosti, i izvješćivahu ga o mojim riječima. Tobija bijaše slao pisam za mene strašiti.