Knjiga Nehemijina 6
1Kada su Sanbalat, Tobija, Gešem Arapin i ostatak naših neprijatelja čuli da sam sagradio zid i da u njemu nije ostao prolom – premda do onoga vremena još nisam postavio krila na vratima – 2Tada mi Sanbalat i Gešem poslaše poruku: "Dođi, susretnimo se u Kefiri, u Dolini ononskoj." A oni su smišljali da mi učine zlo. 3Poslah im glasnike rekavši: "Velik posao radim i ne mogu sići. Zašto bi stao posao kad bih ga ostavio i sišao k vama?" 4Četiri puta poslaše k meni s istom porukom, a ja im odgovorih istim riječima. 5I posla Sanbalat k meni peti put svoga slugu s istom porukom i s otvorenim pismom u ruci. 6U njemu bijaše napisano: "Među narodima se čuje, a Gašmu kaže, da se ti i Židovi namjeravate pobuniti; stoga ti gradiš zid i postaješ im kraljem, prema ovim riječima. 7Čak si i proroke postavio da o tebi u Jeruzalemu proglašavaju: 'Kralj je u Judeji!' A sada će te riječi doprijeti do kralja. Zato dođi sada i posavjetujmo se zajedno." 8Tada poslah k njemu i poručih: "Nema ništa od tih riječi koje ti govoriš, nego ih ti izmišljaš iz svoga srca." 9Jer svi su nas oni plašili govoreći: "Klonut će im ruke od posla i on neće biti obavljen." A sada, ojačaj moje ruke! 10A ja dođoh u kuću Šemaje, sina Delaje, sina Mehetabelova, a on bijaše zatvoren. On reče: "Nađimo se u kući Božjoj, unutar Hrama, i zatvorimo vrata Hrama, jer te dolaze ubiti; noću te dolaze ubiti." 11A ja rekoh: "Zar da čovjek kao ja bježi? I tko bi kao ja ušao u Hekal i ostao živ? Neću ući." 12I spoznah, i gle: nije ga poslao Bog, nego je to proroštvo izgovorio protiv mene, a Tobija i Sanbalat bijahu ga unajmili. 13On bijaše najmljen zato da bih se uplašio, tako učinio i sagriješio, te da bi im to poslužilo za zao glas, kako bi me osramotili. 14Sjeti se, Bože moj, Tobije i Sanbalata po ovim njihovim djelima, kao i proročice Noadje te ostalih proroka koji me zastrašivahu. 15I dovrši se zid dvadeset i petoga Elula, za pedeset i dva dana. 16A kad čuše svi naši neprijatelji i vidješe svi narodi koji su oko nas, veoma padoše u vlastitim očima te spoznaše da je od našega Boga učinjeno ovo djelo. 17I u one dane velikaši Jude slahu mnoga svoja pisma Tobiji, a Tobijina stizahu k njima. 18Jer mnogi u Judeji bijahu mu pod zakletvom, jer bijaše zet Šekanije, sina Arahova, a njegov sin Johanan uzeo je kćer Mešulama, sina Berekjina. 19Također su preda mnom govorili o njegovim dobrim djelima, a moje su riječi prenosili njemu. Tobija je slao pisma da me zastraši.