Knjiga Nehemijina 13

1Onoga dana čitalo se pred narodom iz Mojsijeve knjige i u njoj se našlo zapisano da Amonac i Moabac dovijeka neće ući u Zbor Božji, 2jer ne dočekaše sinove Izraelove s kruhom i vodom, nego unajmi Bileama protiv njega da ga prokune, ali Bog naš preokrenu kletvu u blagoslov. 3Čuvši Zakon, odvojiše sve mješovito mnoštvo od Izraela. 4A prije toga svećenik Elijašib, postavljen u odaji Doma Boga našega, bijaše blizak Tobiji. 5I načini mu veliku sobu, gdje su prije odlagali prinos, tamjan i posude, te desetinu žita, mladoga vina i ulja određenu za levite, pjevače i vratare, kao i prilog za svećenike. 6A za sve to vrijeme ne bijah u Jeruzalemu, jer trideset i druge godine Artakserksa, kralja Babilona, dođoh kralju, a po isteku nekoga vremena zatražih otpust od kralja. 7Dođoh u Jeruzalem i spoznah zlo koje je Elijašib učinio za Tobiju, načinivši mu odaju u dvorištima Kuće Božje. 8I to mi bi veoma mrsko, te izbacih sve predmete Tobijine kuće van iz odaje. 9Tada rekoh, te očistiše odaje, i vratih onamo posuđe Kuće Božje, prinosnicu i tamjan. 10Spoznah da levitski dijelovi nisu dani, pa su leviti i pjevači, vršitelji službe, pobjegli svaki u svoje polje. 11Prekorih poglavare i rekoh: "Zašto je napušten Dom Božji?" Potom ih okupih i postavih na njihova mjesta. 12I sva Judeja donese u spremišta desetinu žita, mladoga vina i svježega ulja. 13I postavih nad riznicama svećenika Šelemju, pisara Sadoka i Pedaju od levita, a uz njih Hanana, sina Zakura, sina Matanijina, jer su smatrani pouzdanima, te bješe na njima da dijele svojoj braći. 14Sjeti se mene, Bože moj, zbog ovoga i ne izbriši moja dobra djela koja sam učinio u Domu svoga Boga i u njegovim službama. 15U one dane vidjeh u Judeji kako u subotu gaze u tijescima, donose snopove i tovare ih na magarce, a isto tako vino, grožđe, smokve i svako breme donose u Jeruzalem u dan subotnji. I opomenuh ih u dan kad prodavahu živež. 16A Tirci koji su u njemu prebivali donosili su ribu i svakovrsnu robu te su u subotu prodavali sinovima Jude i u Jeruzalemu. 17Prekorih velikaše Jude i rekoh im: "Kakvo je to zlo djelo koje činite te skrnavite subotnji dan? 18Nisu li tako činili vaši oci, pa je naš Bog doveo sve ovo zlo na nas i na ovaj grad? A vi pojačavate Gnjev na Izrael oskvrnjujući subotu." 19Kada se vrata Jeruzalema zasjeniše prije subote, rekoh, te se zatvoriše krila. I rekoh da ih ne otvaraju do poslije subote. A od svojih slugu postavih neke na vrata, da ne uđe teret u dan subote. 20Trgovci i prodavači svakovrsne robe prenoćiše izvan Jeruzalema jednom i dvaput. 21Opomenuh ih i rekoh im: "Zašto noćite pred zidom? Ako to ponovite, dići ću ruku na vas." Od toga časa više nisu dolazili u subotu. 22Tada rekoh levitima da se očiste i dođu čuvati vrata, kako bi posvetili dan subotnji. I za ovo me se sjeti, Bože moj, i smiluj mi se po obilju Tvoga Milosrđa! 23Također u one dane vidio sam Židove koji uzeše žene Ašdođanke, Amonke i Moapke. 24A polovica njihovih sinova govorila je ašdodski te nisu znali govoriti židovski, već jezikom pojedinih naroda. 25Prepirao sam se s njima i prokleo ih; udario sam neke ljude među njima i iščupao im kosu, a potom ih zakleo Bogom: "Ne dajte svoje kćeri njihovim sinovima i ne uzimajte od njihovih kćeri za svoje sinove ni za sebe! 26Nije li zbog ovoga sagriješio Salomon, kralj Izraela? Među mnogim narodima ne bijaše kralja poput njega. Bio je voljen od svoga Boga i Bog ga postavi za kralja nad svim Izraelom. Pa ipak, čak su i njega žene tuđinke navele na grijeh. 27Zar da se i o vama čuje da činite sve ovo veliko zlo i iznevjeravate se našemu Bogu uzimajući žene tuđinke?" 28A jedan od sinova Jojade, sina Elijašiba, velikoga svećenika, bijaše zet Sanbalatu Horonjaninu, te sam ga otjerao od sebe. 29Sjeti ih se, Bože moj, zbog oskvrnuća svećeništva i Saveza svećeništva i levita. 30Očistio sam ih od svega stranoga i uspostavio službe svećenicima i levitima, svakome njegov posao. 31Pobrinuo sam se i za prinos drva u određeno vrijeme, te za prvine. Sjeti me se, Bože moj, za dobro!