Naši kraljevi, knezovi, svećenici i oci nisu izvršavali Tvoj Zakon, nisu pazili na Tvoje Zapovijedi ni na Tvoja Svjedočanstva kojima si ih opominjao.
Naši kraljevi, knezovi, svećenici i oci nisu izvršavali Tvoj Zakon, nisu pazili na Tvoje Zapovijedi ni na Tvoja Svjedočanstva kojima si ih opominjao.
A oni, u svom kraljevstvu, u Tvom velikom Dobru koje si im dao te u prostranoj i plodnoj zemlji koju si stavio pred njih, nisu Ti služili niti su se odvratili od svojih zlih djela.
Evo, mi smo danas robovi. A zemlja koju si dao našim očevima da jedu njezin plod i njezina dobra, evo, mi smo robovi na njoj.
A njezin obilan urod pripada kraljevima koje si Ti postavio nad nama zbog naših grijeha; oni vladaju nad našim tijelima i našom stokom po svojoj volji, a mi smo u velikoj nevolji."
Zbog svega toga sklapamo čvrst savez i zapisujemo ga; na zapečaćenoj ispravi stoje naši knezovi, naši leviti i naši svećenici.
Evo, mi smo danas robovi. A zemlja koju si dao našim očevima da jedu njezin plod i njezina dobra, evo, mi smo robovi na njoj.
Evo, mi smo danas robovi; i još u zemlji, koju si dao ocima našim da jedu rod njezin i dobra njezina, evo mi smo robovi u njoj.
הִנֵּה אֲנַחְנוּ הַיּוֹם עֲבָדִים וְהָאָרֶץ אֲשֶׁר נָתַתָּה לַאֲבֹתֵינוּ לֶאֱכֹל אֶת פִּרְיָהּ וְאֶת טוּבָהּ הִנֵּה אֲנַחְנוּ עֲבָדִים עָלֶֽיהָ
hi.Neh 'a.Nach.nu hai./Yom 'a.va.Dim ve./ha./'A.retz 'a.Sher- na.Ta.tah la./'a.vo.Tei./nu le./'e.Khol 'et- pir.Ya/h ve./'Et tu.Va/h hi.Neh 'a.Nach.nu 'a.va.Dim 'a.Lei./ha
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Evo mi danas robovi i zemlja koju si dao očevima našim za jesti plod njezin i dobro njezino evo mi robovi na njoj"
1. Evo mi Izvornik: הִנֵּה אֲנַחְנוּ [hine 'anachnu] Gramatika: Pokazna čestica 'hine' povezana s osobnom zamjenicom prvog lica množine. Konstrukcija služi za snažno skretanje pozornosti na trenutno stanje subjekta. Značenje: Naglašava dramatičnost spoznaje naroda o vlastitom žalosnom stanju unatoč slavnoj prošlosti. Predstavlja snažan izraz dubokog pokajanja, jadikovanja i predanja pred Bogom.
2. danas Izvornik: הַיּוֹם [hayom] Gramatika: Imenica 'yom' (dan) s određenim članom 'ha'. Ovdje funkcionira kao prilog vremena koji označava 'ovaj dan' ili 'danas'. Značenje: Fokusira molitvu na bolnu sadašnjost naroda. Povlači oštru vremensku i teološku granicu između slavne prošlosti otaca i osiromašenog trenutnog stanja.
3. robovi Izvornik: עֲבָדִים ['avadiym] Gramatika: Imenica 'eved' (rob, sluga) u muškom rodu množine. Značenje: Stoji u oštrom kontrastu sa statusom slobodnog naroda Božjeg izbavljenog iz Egipta. U vlastitoj Obećanoj zemlji, zbog grijeha, svedeni su na puke kmetove stranih vladara.
4. si dao Izvornik: נָתַתָּה [natata] Gramatika: Glagol 'natan' (dati) u perfektu (dovršena radnja), drugo lice jednine muškog roda osnovnog (Qal) debla. Značenje: Podsjeća na trajnu Božju vjernost Savezu i Njegov suvereni dar zemlje patrijarsima. Korištenjem perfekta ističe se da je Božje davanje potpuno, što pojačava tragediju narodnog gubitka.
5. za jesti Izvornik: לֶאֱכֹל [le'ekhol] Gramatika: Glagol 'akhal' (jesti) u infinitivu konstruktnom s priključenim prijedlogom 'le' (za, da). Izražava namjeru, svrhu ili cilj Božjeg djelovanja. Značenje: Pokazuje izvornu Božju nakanu: zemlja je dana narodu za obilje, neovisnost i radosno uživanje njezinih plodova. Taj blagoslovljeni cilj sada je drastično pervertiran pod stranom vlašću.
6. na njoj Izvornik: עָלֶֽיהָ ['aleyha] Gramatika: Prijedlog 'al' (na, nad) spojen sa sufiksom trećeg lica jednine ženskog roda, koji se odnosi na imenicu 'erets' (zemlja) koja je ženskog roda. Značenje: Predstavlja vrhunac teološke ironije i tragedije ovoga stiha. Zemlja oslobođenja postala je gorka fizička lokacija njihovog novog ropstva, čineći ih strancima u vlastitom domu.
Ovaj stih (iz molitve u Nehemiji 9,36) predstavlja vrhunac nacionalne tužaljke i pokajničke molitve povratnika iz babilonskog sužanjstva. Pisac majstorski koristi poetsku ironiju i snažan kontrast: narod se fizički vratio u Obećanu zemlju, ali u njoj ne uživaju biblijsku slobodu, već služe kao robovi moćnom Perzijskom Carstvu kojem moraju davati plodove svog rada. Njihov trenutni status 'robova' oštro se suprotstavlja velikom činu oslobođenja iz Egipta i Božjoj izvornoj namjeri kada je darovao zemlju njihovim ocima.
Teološka poruka teksta leži u bolnoj spoznaji da sam geografski boravak u Obećanoj zemlji ne osigurava automatski Božji blagoslov ni slobodu. Bez istinske poslušnosti i poštivanja Saveza s Bogom, zemlja koja je od Boga dizajnirana da im donosi 'dobro' postaje pozornica na kojoj narod izdržava disciplinsku kaznu. Stih odiše dubokim priznanjem narodne krivnje i spoznajom da samo suvereni Bog može dokinuti ovaj poražavajući paradoks ropstva unutar zemlje obećanja.