A sada, Bože naš; Bože veliki, moćni i strašni, koji čuvaš savez i vjernost, ne smatraj kao sitnicu svako ožalošćenje koje nas je stizalo, naše kraljeve, naše poglavare, naše proroke, naše očeve i sav puk, od vremena kraljeva Asirije sve do ovog dana.
Ti, ti si pravedan glede svega što nas je stiglo, jer ti si postupao istinito, a mi, mi smo postupali opako.
Što se tiče naših kraljeva, naših poglavara, naših svećeniuka, oni nisu primijenjivali tvoj Zakon, i nisu bili pažljivi na tvoje zapovijedi ni na tvoja upozorenja koja si im ponavljao.
Oni, u svojoj vladavini i u velikom napretku koje im ti bijaše dao, u zemlji prostranoj i plodnoj koju ti bijaše stavio pred njih, oni ti nisu služili i nisu se odvratili od svojih loših djela.
Danas, evo smo mi robovi, i u zemlji koju si našim očevima ti dao da bi jeli plodove i dobra, evo smo robovi!