Na goru Sinaj sišao si i govorio s njima s Nebesa. Dao si im pravedne Odredbe i Zakone Istine, dobre Uredbe i Zapovijedi.
Na goru Sinaj sišao si i govorio s njima s Nebesa. Dao si im pravedne Odredbe i Zakone Istine, dobre Uredbe i Zapovijedi.
Obznanio si im Svoju svetu subotu, a Zapovijedi, Odredbe i Zakon dao si im preko Svoga sluge Mojsija.
Kruh s Nebesa dao si im za njihovu glad, a vodu iz stijene izveo si im za njihovu žeđ. Rekao si im da uđu i zaposjednu zemlju za koju si podigao Svoju Ruku da ćeš im je dati.
Ali oni i očevi naši drsko postupiše, ukrutiše svoj vrat i ne poslušaše Tvojih Zapovijedi.
Odbiše slušati i ne sjetiše se čudesa Tvojih koja si im učinio. Otvrdnuše svoju šiju te u svojoj pobuni postaviše vođu da se vrate u svoje ropstvo. A Ti si Bog Praštanja, Milostiv i Milosrdan, Spor na Gnjev i Bogat Dobrotom, te ih nisi ostavio.
Kruh s Nebesa dao si im za njihovu glad, a vodu iz stijene izveo si im za njihovu žeđ. Rekao si im da uđu i zaposjednu zemlju za koju si podigao Svoju Ruku da ćeš im je dati.
I hljeb s neba dao si im u gladi njihovoj, i vodu iz kamena izveo si im u žeđi njihovoj, i rekao si im da idu i naslijede zemlju za koju si podigao ruku svoju da ćeš im je dati.
וְלֶחֶם מִשָּׁמַיִם נָתַתָּה לָהֶם לִרְעָבָם וּמַיִם מִסֶּלַע הוֹצֵאתָ לָהֶם לִצְמָאָם וַתֹּאמֶר לָהֶם לָבוֹא לָרֶשֶׁת אֶת הָאָרֶץ אֲשֶׁר נָשָׂאתָ אֶת יָדְךָ לָתֵת לָהֶֽם
Ve./le.chem mi./sha.Ma.yim na.Ta.tah la./Hem li/r.'a.Va/m u./Ma.yim mi./Se.la' ho.Tze.ta la./Hem li/tz.ma.'A/m va./To.mer la./Hem la./Vo' la./Re.shet 'et- ha./'A.retz 'a.Sher- na.Sa.ta 'et- ya.de./Kha la./Tet la./Hem
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I kruh s nebesa dao si njima za glad njihovu i vodu iz stijene izveo si njima za žeđ njihovu i rekao si njima da uđu da posjeduju zemlju za koju si podigao ruku svoju da daš njima"
1. kruh s nebesa Izvornik: לֶחֶם מִשָּׁמַיִם [lechem mishamayim] Gramatika: Imenica 'lechem' (kruh) uz imenicu 'shamayim' (nebesa, dvobrojna forma za množinu) s prijedlogom 'mi' (od/iz). Izraz doslovno veže osnovnu ljudsku hranu uz božansku sferu. Značenje: Jasna aluzija na manu danu u pustinji. Prikazuje Boga kao onoga koji transcendira naravne zakone kako bi izravno iz svoje nadnaravne sfere opskrbio svoj narod u potrebi.
2. za glad njihovu Izvornik: לִרְעָבָם [lir'avam] Gramatika: Prijedlog 'le' (za/prema) vezan na imenicu 'ra'av' (glad) kojoj je dodan pronominalni sufiks 3. lica množine 'am' (njihova). Značenje: Naglašava specifičnost božanskog djelovanja koje nije apstraktno, već je izravan, intiman i milosrdan odgovor na ljudsku fizičku patnju i egzistencijalnu prazninu u pustinji.
3. izveo si Izvornik: הוֹצֵאתָ [hotse'ta] Gramatika: Glagol 'yatsa' (izaći) u Hifil perfektu (uzročni oblik: učiniti da izađe, izvesti), 2. lice jednine. Perfekt označava dovršenu, sigurnu radnju u prošlosti. Značenje: Hifil oblik naglašava Božju proaktivnu moć - On je uzrok izlaska vode iz mrtve stijene (Izl 17, Br 20), što je čin apsolutnog suvereniteta nad stvorenjem i preokretanja neplodnosti u život.
4. da posjeduju Izvornik: לָרֶשֶׁת [lareshet] Gramatika: Infinitiv konstruktni glagola 'yarash' (posjedovati, naslijediti) s prijedlogom namjere 'le' (za/da). Značenje: Zauzima središnje mjesto u biblijskoj teologiji zemlje - Obećana zemlja se ne osvaja pukom vojnom silom niti vlastitim zaslugama, nego se prima u trajnu baštinu kao dar onoga koji je njen pravi vlasnik.
5. podigao si ruku svoju Izvornik: נָשָׂאתָ אֶת יָדְךָ [nasa'ta 'et yadkha] Gramatika: Glagol 'nasa' (podignuti, nositi) u Qal perfektu s imenicom 'yad' (ruka) i sufiksom 2. lica jednine 'kha', povezani partikulom za izravni objekt 'et'. Značenje: Poznati biblijski idiom za polaganje svečane zakletve. Antropomorfizam 'podizanja ruke' jamči neopozivost Božjeg obećanja danog patrijarsima da će njihovom potomstvu ustupiti tu zemlju.
Ovaj stih (koji se nalazi u Nehemiji 9,15, unutar velike Levitske molitve pokajanja) predstavlja snažan teološki sažetak Božje vjernosti Izraelu tijekom izlaska i lutanja pustinjom. Započinje dvostrukim prisjećanjem na nadnaravnu opskrbu kojom je Bog rješavao osnovne ljudske potrebe naroda koji je bio potpuno bespomoćan i ovisan – dajući im kruh s neba za glad i vodu iz naizgled mrtve stijene za žeđ. Te su situacije isticale božansku domišljatost u brizi za preživljavanje Njegovih ljudi.
U drugom dijelu stih se pomiče s fizičkog preživljavanja u sadašnjosti na konačno ispunjenje vjekovnog saveznog obećanja. Bog koji ih je sačuvao na životu sada ih poziva da uđu u trajni posjed Obećane zemlje. Spomen Božjeg svečanog 'podizanja ruke', odnosno polaganja zakletve, ističe temeljnu biblijsku poruku: dar zemlje i opstanak naroda nisu rezultat izraelske vojne snage ili moralne nadmoći, već isključivo dokaz milosti i ispunjenja drevnog saveza kojeg Bog suvereno i vjerno održava.