Stupom oblaka vodio si ih danju, a stupom vatre noću, da im osvijetliš put kojim su išli.
Stupom oblaka vodio si ih danju, a stupom vatre noću, da im osvijetliš put kojim su išli.
Na goru Sinaj sišao si i govorio s njima s Nebesa. Dao si im pravedne Odredbe i Zakone Istine, dobre Uredbe i Zapovijedi.
Obznanio si im Svoju svetu subotu, a Zapovijedi, Odredbe i Zakon dao si im preko Svoga sluge Mojsija.
Kruh s Nebesa dao si im za njihovu glad, a vodu iz stijene izveo si im za njihovu žeđ. Rekao si im da uđu i zaposjednu zemlju za koju si podigao Svoju Ruku da ćeš im je dati.
Ali oni i očevi naši drsko postupiše, ukrutiše svoj vrat i ne poslušaše Tvojih Zapovijedi.
Obznanio si im Svoju svetu subotu, a Zapovijedi, Odredbe i Zakon dao si im preko Svoga sluge Mojsija.
I obznanio si im subotu svoju svetu, i dao im zapovijesti i uredbe i zakon preko Mojsija sluge svojega.
וְאֶת שַׁבַּת קָדְשְׁךָ הוֹדַעַתָ לָהֶם וּמִצְווֹת וְחֻקִּים וְתוֹרָה צִוִּיתָ לָהֶם בְּיַד מֹשֶׁה עַבְדֶּֽךָ
ve./'Et sha.Bat kod.she./cha ho.Da.'a.ta la./Hem u./mitz.Vot ve./chu.Kim ve./to.Rah tzi.Vi.ta la./Hem be./Yad mo.Sheh 'av.De./kha
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I subotu svetosti tvoje obznanio si njima, i zapovijedi i odredbe i zakon zapovjedio si njima po ruci Mojsija sluge tvoga."
1. subotu svetosti tvoje Izvornik: שַׁבַּת קָדְשְׁךָ [shabat kadshekha] Gramatika: Konstruktni lanac (smikhut). Imenica 'šabat' je u vezanom stanju s imenicom 'kodeš' (svetost) na koju je dodan pronominalni sufiks drugog lica jednine (tvoj). Značenje: Fraza naglašava da subota primarno pripada Bogu i dijeli Njegovu božansku prirodu. To nije samo običan dan odmora, već posvećeno vrijeme koje je Bog podijelio s ljudima kao znak saveza.
2. obznanio si Izvornik: הוֹדַעַתָ [hoda'ata] Gramatika: Glagol korijena j-d-ć (ידע - znati), u kauzativnom Hifil binyanu, perfekt, drugo lice jednine. Doslovno znači 'učinio si da znaju'. Značenje: Ova riječ pokazuje da je poznavanje subote rezultat izravne božanske objave i inicijative. Čovjek do njezine dubine ne dolazi ljudskim promišljanjem, nego isključivo Božjim otkrivenjem.
3. i zapovijedi i odredbe i zakon Izvornik: וּמִצְווֹת וְחֻקִּים וְתוֹרָה [umitsvot vechukiym vetora] Gramatika: Niz imenica povezanih veznikom 'vav' (i). 'Micvot' i 'hukim' su u množini, dok je 'tora' (zakon/pouka) u jednini, obuhvaćajući sve aspekte legislative. Značenje: Ova trijada predstavlja potpunost Božje objave dane na Sinaju. Uključuje specifične etičke i moralne naloge (micvot), trajne propise čiji smisao možda nije uvijek očit (hukim) te opću Božju uputu za život (tora).
4. po ruci Izvornik: בְּיַד [beyad] Gramatika: Prijedlog 'be' (u, po) spojen s imenicom 'jad' (ruka) u konstruktnom stanju. Značenje: Uobičajeni biblijski idiom za posredništvo i delegirani autoritet. Ruka simbolizira djelovanje, što ukazuje na to da je Mojsije bio direktni instrument Božjeg prijenosa Zakona ljudima.
5. sluge tvoga Izvornik: עַבְדֶּֽךָ ['avdekha] Gramatika: Imenica 'eved' (sluga, rob) s pronominalnim sufiksom drugog lica jednine. Značenje: U drevnom Bliskom istoku i Bibliji, biti Božji sluga najviša je počasna titula za vođe i proroke. Ona označava potpunu odanost, poslušnost i autoritet koji Mojsije uživa kao jedinstveni Božji posrednik. Imena: - Mojsije [מֹשֶׁה / moshe] (osoba) Znači: Kao hebrejska riječ može se čitati kao aktivni particip 'onaj koji izvlači', no ime je izvorno egipatskog porijekla od korijena 'ms' (dijete, sin, rođen), prisutnog u imenima poput Ramzes ili Tutmozis. Tvorba: Egipatski element 'ms' (Mose) označava rođenje djeteta. U hebrejskom kontekstu oblik je prilagođen kako bi zvučao slično hebrejskom glagolu 'maša' (מָשָׁה) koji znači 'izvući'. Tekst objašnjava: Knjiga Izlaska 2:10 izričito objašnjava ovo ime kroz riječi faraonove kćeri: 'Jer sam ga iz vode izvukla' (min ha-majim mešitihv).
Ovaj stih (iz Nehemije 9:14) dio je velike levitske molitve pokajanja i podsjećanja na povijest spasenja Izraela. On ističe sinajsku objavu kao vrhunac Božje milosti i Njegovog nezasluženog dara narodu. Znakovita je teološka razlika u upotrebi glagola: dok je Zakon s njegovim odredbama 'zapovjeđen' preko Mojsija, sveta subota je izravno 'obznanjena' narodu, što upućuje na njezinu posebnu važnost kao dijela predpostojeće Božje stvarnosti i intimnog dara koji traži osobnu spoznaju.
Stih time naglašava dvojnu prirodu božanskog autoriteta i saveza s Izraelom. S jedne strane nalazi se svetost subote kao izravnog otkrivenja, a s druge strane opsežan korpus propisa (tora, micvot, hukim) koji uređuju cjelokupan život zajednice, predan kroz vjernog posrednika Mojsija. Time se definira temeljni identitet izraelskog naroda ukorijenjen u vremenu posvećenom Bogu i strogoj poslušnosti Njegovoj Riječi.