Ali kad imaše spokoja, oni počinjaše činiti zlo pred tobom i ti si ih napuštao u rukama neprijatelja njihovih, a ovi ih ugnjetavaše. Oni nanovi vapiše prema tebi, a ti, s visine nebesa, ti si slušao i i oslobađao ih u mnogim prilikama, prema tvojoj velikoj sućuti.
Ti si ih zaklinjao da se vrate Zakonu tvom, ali oni, oni postupaše s neosjetljivošću i ne slušaše zapovijedi tvojih; oni su griješili protiv tvojih zapovijedi koje čovjek treba izvršavati za imati život. Oni su učinili pobunjeničkim svoja pleća i ukrutili su svoj vrat; oni nisu slušali.
Ti si njih podnosio tijekom brojnih godina; zaklinjao si ih svojim duhom, posredništvom proroka svojih, li oni nisu priklonili uha. Tada si ih ti predao u ruke narodima drugih zemalja.
U svojoj velikoj sućuti, ti njih nisi izručio uništenju i nisi ih napustio, jer ti si jedan dobrohotan i milosrdan Bog.
A sada, Bože naš; Bože veliki, moćni i strašni, koji čuvaš savez i vjernost, ne smatraj kao sitnicu svako ožalošćenje koje nas je stizalo, naše kraljeve, naše poglavare, naše proroke, naše očeve i sav puk, od vremena kraljeva Asirije sve do ovog dana.