A čim bi otpočinuli, opet bi činili zlo pred Tobom. Tada bi ih prepuštao u ruke njihovih neprijatelja te bi oni vladali nad njima. I opet bi k Tebi zavapili, a Ti bi ih s Nebesa uslišio i mnogo ih puta izbavljao po Svom Milosrđu.
A čim bi otpočinuli, opet bi činili zlo pred Tobom. Tada bi ih prepuštao u ruke njihovih neprijatelja te bi oni vladali nad njima. I opet bi k Tebi zavapili, a Ti bi ih s Nebesa uslišio i mnogo ih puta izbavljao po Svom Milosrđu.
Opominjao si ih da ih vratiš Tvome Zakonu, a oni postupahu drsko i ne slušahu Tvoje Zapovijedi. Griješahu protiv Tvojih Propisa, koje čovjek vrši i po njima živi. Okrenuše buntovno rame, ukrutiše svoju šiju i ne slušahu.
Mnogo si ih godina podnosio i opominjao Svojim Duhom preko Svojih proroka, ali oni ne prikloniše uho. Tada si ih predao u ruke narodima zemalja.
A u Svojem velikom Milosrđu nisi im učinio kraj niti si ih napustio, jer Ti si Bog Milostiv i Milosrdan.
A sada, Bože naš, Bože veliki, silni i strašni, koji čuvaš Savez i Milosrđe, neka ne bude mala pred Tobom sva nevolja koja je snašla nas, naše kraljeve, naše knezove, naše svećenike, naše proroke, naše očeve i sav Tvoj narod, od dana kraljeva Asirije do ovoga dana.
Mnogo si ih godina podnosio i opominjao Svojim Duhom preko Svojih proroka, ali oni ne prikloniše uho. Tada si ih predao u ruke narodima zemalja.
I trpio si ih mnogo godina opominjući ih duhom svojim preko proroka svojih; ali ne slušaše; tada si ih dao u ruke narodima zemaljskim.
וַתִּמְשֹׁךְ עֲלֵיהֶם שָׁנִים רַבּוֹת וַתָּעַד בָּם בְּרוּחֲךָ בְּיַד נְבִיאֶיךָ וְלֹא הֶאֱזִינוּ וַֽתִּתְּנֵם בְּיַד עַמֵּי הָאֲרָצֹֽת
va./tim.Shokh 'a.lei./Hem sha.Nim ra.Bot va./Ta.'ad ba/m be./ru.cha./Kha be./yad- ne.vi.'Ei./kha ve./Lo' he.'e.Zi.nu va./ti.te.Ne/m be./Yad 'a.Mei ha./'a.ra.Tzot
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I produljivao si nad njima godine mnoge i opominjao si protiv njih duhom svojim rukom proroka svojih i ne prikloniše uho i predao si ih u ruku naroda zemalja."
1. I produljivao si Izvornik: וַתִּמְשֹׁךְ [vatimshokh] Gramatika: Glagol u Qal konjugaciji, Wayyiqtol (waw-konsekutivni imperfekt), 2. lice jednine muškog roda. Označava prošlu neprekinutu ili posljedičnu radnju povlačenja ili produljivanja. Značenje: Prikazuje Božju izvanrednu dugotrajnu strpljivost u ophođenju s pobunjenim narodom. Ukazuje na Njegovo odgađanje zaslužene kazne s nadom u njihovo iskreno pokajanje.
2. i opominjao si Izvornik: וַתָּעַד [vata'ad] Gramatika: Glagol u Hiphil konjugaciji, Wayyiqtol, 2. lice jednine muškog roda. Hiphil oblik glagola 'ud' (svjedočiti) primarno nosi značenje 'upozoriti' ili 'svečano opomenuti'. Značenje: Ovo je snažan pravni i proročki pojam koji označava iznošenje svjedočanstva protiv kršenja saveza. Bog ne kažnjava svoj narod bez prethodnog jasnog poziva na odgovornost.
3. duhom svojim Izvornik: בְּרוּחֲךָ [beruchakha] Gramatika: Imenica ženskog roda 'ruach' (duh, dah, vjetar) s prefiksnim prijedlogom 'be' (u, pomoću) i pronominalnim sufiksom 2. lica jednine. Značenje: Ističe Božju aktivnu prisutnost u inspiraciji proroka i duboko osobnu prirodu Božjeg poziva. Duh je onaj koji osnažuje, nadahnjuje i upućuje spasonosnu proročku riječ.
4. prikloniše uho Izvornik: הֶאֱזִינוּ [he'eziynu] Gramatika: Glagol u Hiphil konjugaciji, perfekt, 3. lice množine. Izveden je denominativno iz imenice 'ozen' (uho) pa doslovno znači 'dati uho' ili 'pažljivo slušati'. Značenje: Ovaj izraz naglašava namjerno, voljno slušanje usmjereno na poslušnost, a ne puko fizičko čujenje zvuka. Njihovo odbijanje ilustrira duboku tvrdokornost i svjesno odbacivanje Božjeg vodstva.
5. i predao si ih Izvornik: וַֽתִּתְּנֵם [vatitenem] Gramatika: Glagol 'natan' (dati) u Qal konjugaciji, Wayyiqtol, 2. lice jednine muškog roda, spojen sa sufiksom za 3. lice množine (ih). Značenje: Otkriva krajnji ishod ustrajne pobune, situaciju gdje Bog povlači svoju zaštitu i prepušta narod posljedicama vlastitih izbora. Božanska kazna ovdje ima oblik prepuštanja okolnim poganskim narodima čije su bogove štovali.
Ovaj stih (Nehemija 9:30) predstavlja izvrstan teološki sažetak odnosa između Boga i Izraela, oštro kontrastirajući Božju beskrajnu milost i ustrajnu ljudsku tvrdokornost. Kroz 'mnoge godine' Bog je strpljivo podnosio neposluh svoga naroda, aktivno pokušavajući doprijeti do njih tako što je posredstvom Svetoga Duha slao proroke, čime se nedvosmisleno očituje Njegova duboka vjernost sklopljenom savezu.
Međutim, stalno i svjesno odbijanje naroda da 'prikloni uho' i vrati se svome Stvoritelju naposljetku je dovelo do neizbježnog pravednog ishoda. Konačna presuda nije opisana kao nagli izljev gnjeva, već kao promišljeno povlačenje milosti – Bog ih predaje u ruke okolnim narodima. Time stih majstorski opisuje točku u kojoj Božja zadivljujuća strpljivost ustupa mjesto pravednosti, pokazujući da božansko milosrđe poštuje ljudsku slobodu čak i onda kada ona vodi u propast.