I vidje Jahve da je velika zloća čovjekova na Zemlji i da je svaka zamisao misli srca njegova samo zlo po sav dan.
I vidje Jahve da je velika zloća čovjekova na Zemlji i da je svaka zamisao misli srca njegova samo zlo po sav dan.
I požali Jahve što načini čovjeka na Zemlji, te se ražalosti u srcu Svome.
I reče Jahve: "Zbrisat ću čovjeka kojega stvorih s zemlje, od čovjeka do životinje, do gmaza i do ptica Nebeskih, jer požalih što ih načinih."
A Noa nađe Milost u očima Jahvinim.
Ovo su naraštaji Noini: Noa bijaše čovjek pravedan, neporočan u naraštajima svojim; s Bogom hođaše Noa.
I reče Jahve: "Zbrisat ću čovjeka kojega stvorih s zemlje, od čovjeka do životinje, do gmaza i do ptica Nebeskih, jer požalih što ih načinih."
I reče Gospod: hoću da istrijebim sa zemlje ljude, koje sam stvorio, od čovjeka do stoke i do sitne životinje i do ptica nebeskih; jer se kajem što sam ih stvorio.
וַיֹּאמֶר יְהוָה אֶמְחֶה אֶת הָאָדָם אֲשֶׁר בָּרָאתִי מֵעַל פְּנֵי הָֽאֲדָמָה מֵֽאָדָם עַד בְּהֵמָה עַד רֶמֶשׂ וְעַד עוֹף הַשָּׁמָיִם כִּי נִחַמְתִּי כִּי עֲשִׂיתִֽם
va/i.Yo.mer Yah.weh 'em.Cheh 'et- ha./'a.Dam 'a.Sher- ba.Ra.ti me./'Al pe.Nei ha./'a.da.Mah me./'a.Dam 'ad- be.he.Mah 'ad- Re.mes ve./'ad- of ha./sha.Ma.yim ki ni.Cham.ti ki 'a.si.Ti/m
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I rekao je Jahve zbrisat ću čovjeka kojeg sam stvorio s lica zemlje od čovjeka do životinje do gmizavca i do ptice nebesa jer požalio sam što sam ih načinio."
1. zbrisat ću Izvornik: אֶמְחֶה ['emche] Gramatika: Glagol u Qal imperfektu, 1. lice jednine od korijena m-ch-h (zbrisati, obrisati). Značenje: Označava fizičko, temeljito uklanjanje, poput pranja zdjele ili brisanja tinte s pergamenta. Teološki predstavlja radikalno poništavanje pokvarenog poretka i čišćenje zemlje, a ne samo obično uništenje.
2. čovjeka ... zemlje Izvornik: הָאָדָם ... הָֽאֲדָמָה [ha'adam ... ha'adama] Gramatika: Imenice s određenim članom koje dijele isti etimološki korijen (a-d-m). Značenje: Stvara se snažna igra riječima (paronomasia) koja podsjeća na Postanak 2:7. Čovjek (adam) koji je uzet iz praha zemlje (adamah), sada će zbog svog grijeha biti izbrisan s lica te iste zemlje.
3. kojeg sam stvorio Izvornik: בָּרָאתִי [bara'tiy] Gramatika: Glagol u Qal perfektu, 1. lice jednine od korijena b-r-' (stvoriti). Značenje: U hebrejskoj Bibliji ovaj je glagol rezerviran isključivo za božansku aktivnost stvaranja nečeg potpuno novog. Ovdje naglašava Božji suverenitet – Onaj koji jedini ima moć stvoriti iz ničega, ima i legitimno pravo to stvorenje izbrisati.
4. požalio sam Izvornik: נִחַמְתִּי [nichamtiy] Gramatika: Glagol u Nifal perfektu, 1. lice jednine od korijena n-ch-m (žaliti, utješiti se, promijeniti namjeru). Značenje: Ovo je duboki antropopatizam (pripisivanje ljudskih emocija Bogu). Bog ne priznaje pogrešku u dizajnu ili manjak sveznanja, već izražava duboku, osobnu bol i tugu roditelja zbog moralnog pravca koji je Njegovo stvorenje odabralo. Imena:
- Jahve [יְהוָה / yehvah] (osoba) Znači: Onaj koji jest, On uzrokuje postojanje Tvorba: Smatra se da je ime izvedeno iz drevnog hebrejskog korijena h-w-h (הוה), starijeg oblika glagola h-y-h (היה) koji znači 'biti' ili 'postati'. Predstavlja Božju vječnu, samopostojeću egzistenciju i prisutnost. Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska 3:14 Bog objašnjava svoje ime Mojsiju frazom 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam).
Ovaj stih iz Postanka 6:7 predstavlja jednu od najdramatičnijih točaka u biblijskom narativu, djelujući kao proglas kozmičke de-kreacije (ras-tvaranja). Namjernim spominjanjem glagola za stvaranje u kontekstu brisanja, te nabrajanjem svih stvorenja od čovjeka do ptica nebeskih, tekst oslikava poništavanje reda i blagoslova uspostavljenog u prva dva poglavlja Postanka. Zlo i pokvarenost ljudskog roda poprimili su takve razmjere da povlače za sobom cijeli ekosustav, jasno pokazujući biblijski koncept organske povezanosti čovjeka kao upravitelja i prirode kojom on upravlja.
Ono što posebno pogađa u ovom stihu jest prikaz Božjeg karaktera koji 'žali' nad svojim djelom. Bog ovdje ne nastupa prvenstveno kao hladni apsolutni sudac, već kao ranjivi, osobni Stvoritelj duboko pogođen i ražalošćen zlom. Njegova odluka o globalnom brisanju ne proizlazi iz despotskog hira, već iz boli koja proizlazi iz ljubavi – boli koja mora radikalno zaustaviti samouništenje onoga što je nekada bilo 'veoma dobro', otvarajući tako bolan put prema potpunom pročišćenju i novom početku kroz Nou.