Tada reče Jahve: "Neće Duh Moj prebivati u čovjeku dovijeka, jer on je doista tijelo; pa neka dani njegovi budu sto i dvadeset godina."
Nefili bijahu na Zemlji u one dane, a i poslije toga, kada sinovi Božji ulažahu kćerima čovječjim te im one rađahu; bijahu to junaci od davnine, ljudi glasoviti.
I vidje Jahve da je velika zloća čovjekova na Zemlji i da je svaka zamisao misli srca njegova samo zlo po sav dan.
I požali Jahve što načini čovjeka na Zemlji, te se ražalosti u srcu Svome.
I reče Jahve: "Zbrisat ću čovjeka kojega stvorih s zemlje, od čovjeka do životinje, do gmaza i do ptica Nebeskih, jer požalih što ih načinih."
I vidje Jahve da je velika zloća čovjekova na Zemlji i da je svaka zamisao misli srca njegova samo zlo po sav dan.
I Gospod videći da je nevaljalstvo ljudsko veliko na zemlji, i da su sve misli srca njihova svagda samo zle,
וַיַּרְא יְהוָה כִּי רַבָּה רָעַת הָאָדָם בָּאָרֶץ וְכָל יֵצֶר מַחְשְׁבֹת לִבּוֹ רַק רַע כָּל הַיּֽוֹם
va/i.Yar' Yah.weh ki ra.Bah ra.'At ha./'a.Dam ba./'A.retz ve./khol ye.tzer mach.she.Vot li.B/o rak ra' kol- hai./Yom
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I vidje Jahve da velika zloća čovjeka na zemlji i svaka zamisao misli srca njegova samo zlo sav dan."
1. I vidje Izvornik: וַיַּרְא [vayar'] Gramatika: Ovo je wayyiqtol oblik (waw konsekutivni + imperfekt) glagola 'ra'ah' (vidjeti). U hebrejskom narativnom tekstu služi za izražavanje radnje koja u prošlosti logično slijedi prethodnu. Značenje: Ne označava samo vizualnu percepciju, već duboko uviđanje, spoznaju i procjenu stanja. Bog aktivno promatra ljudsko ponašanje, što služi kao osnova za Njegovu presudu koja uslijedi.
2. zloća Izvornik: רָעַת [ra'at] Gramatika: Imenica u konstruktnom stanju, izvedena iz korijena 'ra'' (loše, zlo). Konstruktno stanje povezuje je s imenicom koja slijedi ('zloća čovjeka'). Značenje: Ova riječ obuhvaća i moralnu izopačenost i fizičku štetu ili katastrofu. Ovdje opisuje aktivno narušavanje Božjeg reda, kvarenje dobrote i savršenstva izvornog stvaranja.
3. zamisao Izvornik: יֵצֶר [yetser] Gramatika: Imenica muškog roda izvedena iz glagola 'yatsar' koji znači 'oblikovati' ili 'stvoriti' (poput lončara koji oblikuje glinu). Ovdje je također u konstruktnom stanju. Značenje: Označava unutarnje oblikovanje ideja, sklonost, nakanu ili maštu. U kasnijem rabinskom judaizmu, ovaj pojam postaje temelj za koncept 'yetser hara' – urođene zle sklonosti u čovjeku.
4. srca njegova Izvornik: לִבּוֹ [libo] Gramatika: Imenica 'lev' (srce) s prispojenim pronominalnim sufiksom 3. lica jednine muškog roda (njegovo). Značenje: U biblijskoj antropologiji srce nije prvenstveno središte emocija, već središte razuma, intelekta, volje i savjesti. Ukazuje se na to da je kognitivno i voljno središte čovjeka potpuno obuzeto grijehom.
5. samo zlo Izvornik: רַק רַע [rak ra'] Gramatika: Prilog 'rak' (samo, jedino, isključivo) modificira imenicu/pridjev 'ra'' (zlo). Značenje: Ova kratka fraza izražava zastrašujuću isključivost zla u ljudskim nakanama. Naglašava radikalnu i apsolutnu pokvarenost iz koje je isključeno svako dobro, opravdavajući totalnost predstojećeg potopa.
6. sav dan Izvornik: כָּל הַיּֽוֹם [kal hayom] Gramatika: Konstruktna sintagma riječi 'kol' (sve, svaki, cijeli) i imenice 'yom' (dan) s određenim članom 'ha'. Značenje: Ovo je idiomatski izraz koji označava 'neprestano' ili 'trajno'. Ljudsko zlo nije opisano kao povremeni moralni pad, nego kao trajno i neprekinuto stanje ljudskog uma. Imena:
- Jahve [יְהוָה / yehva] (osoba) Znači: Onaj koji jest, On uzrokuje da biva Tvorba: Tetragram (JHVH) se vjerojatno izvodi iz arhaičnog oblika hebrejskog glagola 'hawah' ili 'hayah' (biti). Ime ukazuje na Božju vječnu prisutnost, samoopstojnost i aktivno djelovanje u povijesti. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 sam tekst objašnjava ime kroz objavu Bogu Mojsiju frazom 'ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam).
Ovaj stih iz Postanka 6,5 daje jednu od najdramatičnijih i najmračnijih dijagnoza ljudskog stanja u cijeloj Bibliji, neposredno prije izvještaja o potopu. Bog ovdje djeluje kao savršeni sudac koji aktivno promatra (vayar') i uviđa pravu prirodu ljudske iskvarenosti koja nije samo površna, već duboko ukorijenjena u samom 'srcu' (intelektu i volji) čovjeka.
Fraziranje naglašava totalitet i neprestanost tog stanja: svaka misao, samo zlo, cijeli dan. Kumulativni učinak ovih izraza služi kao teološko opravdanje i apologija nadolazećeg Božjeg suda potopom. Pokazuje se da kazna nije proizvoljni izljev gnjeva, već nužan i pravedan odgovor na stanje iz kojeg je isključena svaka prisutnost dobra i gdje je prvotna savršena kreacija potpuno izobličena.