I živje Jered, nakon što rodi Henoka, osam stotina godina; i rodi sinove i kćeri.
I živje Jered, nakon što rodi Henoka, osam stotina godina; i rodi sinove i kćeri.
I bijahu svi dani Jeredovi devet stotina šezdeset i dvije godine; i umrije.
A Henok živje šezdeset i pet godina, te rodi Metušalaha.
I hodaše Henok s Bogom, nakon što rodi Metušalaha, tri stotine godina; i rodi sinove i kćeri.
I bijahu svi dani Henokovi tri stotine šezdeset i pet godina.
A Henok živje šezdeset i pet godina, te rodi Metušalaha.
A Enoh poživje šezdeset i pet godina, i rodi Matusala;
וַֽיְחִי חֲנוֹךְ חָמֵשׁ וְשִׁשִּׁים שָׁנָה וַיּוֹלֶד אֶת מְתוּשָֽׁלַח
va/y.Chi cha.Nokh cha.Mesh ve./shi.Shim sha.Nah va/i.Yo.led 'et- me.tu.Sha.lach
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I živio Henok pet i šezdeset godina i rodio [oznaka objekta] Metušalaha"
1. i živio Izvornik: וַֽיְחִי [vaychiy] Gramatika: Glagol u Qal konjugaciji, imperfekt s vav-konsekutivnim (ili konverznim), 3. lice jednine muškog roda. Vav-konsekutivni prebacuje značenje budućeg vremena u prošlo, što je standardni način izražavanja narativne prošlosti u biblijskom hebrejskom. Značenje: Označava nastavak postojanja i uobičajeni tijek života. U rodoslovljima poput ovog (Postanak 5), izraz strukturira ritam pripovijedanja prenoseći fokus s jedne generacije na drugu.
2. pet i šezdeset godina Izvornik: חָמֵשׁ וְשִׁשִּׁים שָׁנָה [chamesh veshishiym shana] Gramatika: Brojčana konstrukcija (65) popraćena imenicom za godinu u jednini ('shana'), što je uobičajeno pravilo u biblijskom hebrejskom za brojeve veće od deset. Značenje: Navođenje točne starosti oca pri rođenju prvorođenca ili glavnog nasljednika dio je stroge teološke kronologije koja povezuje pad čovjeka s potopom. Pokazuje i dugovječnost ranih patrijaraha.
3. i rodio (postao otac) Izvornik: וַיּוֹלֶד [vayoled] Gramatika: Glagol u Hifil konjugaciji, imperfekt s vav-konsekutivnim, 3. lice jednine muškog roda od korijena j-l-d (ילד). Hifil oblik inače označava uzročnost radnje. Značenje: Za razliku od osnovnog oblika (Qal) koji obično znači 'roditi' i odnosi se na majku, Hifil oblik označava 'učiniti da se rodi', stoga označava čin očinstva. Naglašava aktivnu ulogu patrijarha u produženju izabrane loze.
4. [oznaka objekta] Izvornik: אֶת ['et] Gramatika: Neodređena čestica koja služi isključivo kao pokazatelj izravnog određenog objekta u rečenici. Sama po sebi nema prijevod na hrvatski jezik, već se odražava akuzativnim oblikom imenice (Metušalaha). Značenje: Fokusira i konkretizira radnju na određenog, specifičnog nasljednika preko kojeg će se biblijska povijest i Božje obećanje nastaviti u sljedećoj generaciji. Imena: - Henok [חֲנוֹךְ / chanokh] (osoba) Znači: posvećen, iniciran, učitelj Tvorba: Dolazi od hebrejskog korijena חָנַךְ (chanakh) koji znači 'posvetiti', 'inicirati', 'početi' ili 'poučavati'. Ime nosi konotaciju osobe koja je upućena ili posvećena božanskim stvarima.
- Metušalah [מְתוּשָֽׁלַח / metushalach] (osoba) Znači: čovjek koplja ili njegova smrt će donijeti/poslati Tvorba: Sastoji se od dva dijela, ali prava etimologija je raspravljana. Može dolaziti od 'matu' (čovjek) i 'shelach' (oružje, koplje, mač). Drugo moguće tumačenje povezuje 'mut' (smrt) i 'shalach' (poslati).
Ovaj kratki stih iz Postanka 5:21 tipična je rodoslovna formula koja strukturira prijelaz između generacija u antediluvijanskom (pretpotopnom) razdoblju. Kroz dosljedno navođenje dobi očeva i rođenja nasljednika, tekst stvara neprekinuti lanac od Adama i Stvaranja sve do Noe i Potopa, naglašavajući postojanost i trajnost ljudskog roda unatoč posljedicama pada u grijeh.
Posebnu važnost ovom stihu daje uvođenje lika Henoka. Iako sam stih zvuči šturo i rutinski u skladu s obrascem dotadašnjeg rodoslovlja, on uvodi jedinstvenog patrijarha čiji se život prema kasnijim stihovima (Postanak 5:22-24) dramatično odvaja od dotadašnjeg ustaljenog narativa ('i umrije'), kulminirajući intimnim hodom s Bogom i misterioznim uznesenjem. Samo Henokovo ime (posvećenik) i rađanje sina s naizgled proročkim imenom (čija se smrt u kasnijoj židovskoj tradiciji vezivala za dolazak Potopa) daju ovom stihu suptilnu, dublju teološku napetost u priči.