Postanak 48,2 — Knjiga Postanka

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I javi Jakovu i reče: Evo, sin tvoj Josip dolazi k tebi; i ojača se Izrael i sjede na postelju."

1. I javi Izvornik: וַיַּגֵּד [vayaged] Gramatika: Glagol u hifil binyanu (uzročno značenje), oblik wayyiqtol (narativni imperfekt) u 3. licu jednine. Premda je aktiv u jednini, u ovakvim sintaktičkim konstrukcijama prevodi se i bezlično (javljeno je) jer subjekt nije izrijekom naveden. Značenje: Ovaj glagol često označava važnu, formalnu obavijest unutar biblijskog narativa. U ovom slučaju najavljuje dolazak visokog uzvanika (egipatskog namjesnika, a ujedno i voljenog sina) ostarjelom ocu.

2. Evo Izvornik: הִנֵּה [hine] Gramatika: Pokazna čestica koja se koristi za skretanje pozornosti. Ovdje uvodi nominalnu rečenicu i usmjerava fokus čitatelja i lika na ključnu informaciju koja slijedi. Značenje: U biblijskom pripovijedanju služi kao marker neposrednosti, dramatičnosti i naglašavanja prisutnosti. Jakovu se nagovještava da je onaj kojega je dugo oplakivao kao mrtvog sada tu, pred njim.

3. i ojača se Izvornik: וַיִּתְחַזֵּק [vayitchazek] Gramatika: Glagol u hitpael binyanu koji u pravilu izražava povratno ili refleksivno djelovanje, u wayyiqtol obliku. Korijen חזק (chazak) znači biti jak, čvrst, odvažan. Značenje: Naglašava Jakovljev svjesni voljni napor da nadjača svoju fizičku slabost i bolest pred samu smrt. To je čin prikupljanja posljednje vitalnosti kako bi mogao prikladno i pri punoj svijesti udijeliti blagoslov.

4. i sjede Izvornik: וַיֵּשֶׁב [vayeshev] Gramatika: Glagol u qal binyanu, wayyiqtol oblik od korijena ישב (yashav), što znači sjediti, stanovati ili boraviti. Značenje: Pridizanje bolesnika i zauzimanje sjedećeg položaja na krevetu nije tek puka promjena poze, već zauzimanje formalnog položaja patrijarhalnog autoriteta. Izrael se postavlja u poziciju glave obitelji spremnog za izricanje proročkog zavjeta. Imena: - Jakov [יַעֲקֹב / Ya'akov] (osoba) Znači: Neka Bog štiti Tvorba: Ime je najvjerojatnije skraćeni oblik zapadnosemitskog imena Ya'aqov-El. Nastalo je od korijena עקב ('q-b) koji znači zaštititi, čuvati. Tekst objašnjava: Knjiga Postanka 25:26 ime pučkom etimologijom izvodi iz riječi 'aqev' (עָקֵב) što znači 'peta', jer je pri rođenju držao brata Ezava za petu. Kasnije se veže uz glagol 'ya'akveni' (potisnuti, prevariti) zbog preuzimanja prvorodstva. Promjena imena: Bog mu mijenja ime u Izrael (Post 32:29), što označava njegovu transformaciju iz onoga koji 'istiskuje' u onoga koji se bori uz Boga.

- Josip [יוֹסֵף / Yosef] (osoba) Znači: Neka [Bog] doda / Jahve umnaža Tvorba: Ime je particip/imperfekt u hifil binyanu od korijena יסף (y-s-p), što znači dodati, pridodati ili umnožiti. Vjerojatno je skraćeno od teoforskog oblika Yosef-El. Tekst objašnjava: Majka Rahela daje mu ime riječima: 'Neka mi Jahve prida (yosef) još jednoga sina!' (Postanak 30:24). Zanimljiva je i prethodna igra riječi s korijenom 'asaf' (oduzeti) - 'Bog je oduzeo moju sramotu'. Promjena imena: Faraon mu dodjeljuje egipatsko ime Zafnat Paneah (Post 41:45), no u biblijskom tekstu ostaje prvenstveno poznat kao Josip.

- Izrael [יִשְׂרָאֵל / Yisra'el] (osoba) Znači: Bog se bori / Bog vlada Tvorba: Ime je složenica stvorena od glagolskog korijena שרה (s-r-h) koji znači boriti se, ustrajati ili vladati, i imenice אֵל ('El) koja znači Bog. Tekst objašnjava: Prema objašnjenju u Postanku 32:29, onaj s kojim se hrvao govori mu da će se zvati Izrael jer se 'borio s Bogom i s ljudima i nadvladao'. Promjena imena: Ovo je novo ime koje je patrijarh Jakov dobio izravno od Boga kao znak novog identiteta, saveza i duhovne pobjede. S vremenom postaje naziv za cjelokupan narod (Izraelci).

Ovaj stih opisuje dirljiv i duboko teološki prijelazni trenutak susreta ostarjelog patrijarha s njegovim davno izgubljenim, a sada moćnim sinom Josipom. Iako je Jakov fizički sasvim onemoćao i nalazi se na samrti, sama vijest o sinovljevom dolasku daje mu nevjerojatnu duhovnu i tjelesnu snagu da se uspravi. Njegovo pridizanje i sjedanje na krevet mnogo je više od fizičke geste; to je čin dostojanstva kojim zauzima formalni položaj autoriteta, spremajući se na obred posvojenja i blagoslova Josipovih sinova, Efrajima i Manašea, čime osigurava budućnost Zavjeta.

Posebno je znakovita i majstorska upotreba obaju patrijarhovih imena u jednom jedinom stihu. Vijest se donosi slabom, naravnom 'Jakovu', imenu koje čitatelja asocira na njegovu tjelesnost, smrtnost i burnu ljudsku prošlost. Međutim, onaj koji nadilazi tu slabost, koji prikuplja snagu i autoritativno sjeda na krevet jest 'Izrael' - čovjek Božjeg obećanja. Ovaj prijelaz od 'Jakova' u 'Izraela' unutar istog retka prekrasno sažima cijeli njegov životni put i demonstrira moć vjere koja trijumfira nad tjelesnom nemoći neposredno pred smrt.