I javiše mu: "Josip je još živ i on vlada u svoj zemlji egipatskoj!" Ali srce njegovo obamre, jer im ne vjerovaše.
I javiše mu: "Josip je još živ i on vlada u svoj zemlji egipatskoj!" Ali srce njegovo obamre, jer im ne vjerovaše.
No kad mu izgovoriše sve riječi Josipove koje im on bijaše rekao, i kad vidje kola koja Josip posla da ga ponesu, oživje duh Jakova, oca njihova.
Tada reče Izrael: "Dosta je! Sin moj Josip još je živ! Poći ću i vidjet ću ga prije nego umrem."
Tada reče Izrael: "Dosta je! Sin moj Josip još je živ! Poći ću i vidjet ću ga prije nego umrem."
I reče Izrailj: dosta mi je kad je još živ sin moj Josif; idem da ga vidim dokle nijesam umro.
וַיֹּאמֶר יִשְׂרָאֵל רַב עוֹד יוֹסֵף בְּנִי חָי אֵֽלְכָה וְאֶרְאֶנּוּ בְּטֶרֶם אָמֽוּת
va/i.Yo.mer Yis.ra.'El rav 'od- yo.Sef be.N/i Chai 'e.le.Khah ve./'er.'E./nu be./Te.rem 'a.Mut
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I reče Izrael dosta još Josip sin moj živi ići ću i vidjet ću ga prije nego umrem"
1. I reče Izvornik: וַיֹּאמֶר [vayo'mer] Gramatika: Glagol u imperfektu s vav-konsekutivnim (qal, 3. lice jednine muškog roda). Ovaj gramatički oblik izražava narativnu prošlost i izravan nastavak radnje iz prethodnog stiha. Značenje: Označava neposrednu i snažnu reakciju starog patrijarha na nevjerojatnu vijest, prekidajući godine njegove šutnje i dubokog tugovanja.
2. dosta Izvornik: רַב [rav] Gramatika: Pridjev koji znači 'mnogo', 'veliko', 'obilno' ili 'dovoljno', a ovdje se koristi uzvično, gotovo kao samostalni predikat. Značenje: Za Jakova vijesti o Josipovoj golemoj političkoj moći i bogatstvu u Egiptu nisu primarne. Činjenica da mu je sin živ sasvim je 'dovoljna' i zasjenjuje sve ostalo, predstavljajući vrhunac očinske ljubavi.
3. ići ću Izvornik: אֵֽלְכָה ['elkha] Gramatika: Glagol u imperfektu (qal, 1. lice jednine glagola 'halakh') s paragogičnim slovom he koje tvori kohortativ. Kohortativ izražava snažnu volju, namjeru i odlučnost. Značenje: Izražava Jakovljevu nepokolebljivu odluku da u poodmakloj dobi krene na opasno putovanje. To je pokret potaknut dubokom nadom i ljubavlju koji mijenja sudbinu cijele njegove obitelji.
4. i vidjet ću ga Izvornik: וְאֶרְאֶנּוּ [ve'er'enu] Gramatika: Vav-konjuktiv s imperfektom (qal, 1. lice jednine) i pronominalnim sufiksom 3. lica jednine muškog roda. Značenje: Vizualni, fizički susret s 'mrtvim' sinom predstavlja konačnu utjehu i smirenje Jakovljeve duše. To je ispunjenje njegove najveće i posljednje želje na zemlji.
5. prije nego umrem Izvornik: בְּטֶרֶם אָמֽוּת [beterem 'amut] Gramatika: Vremenski prijedlog 'beterem' (prije nego) uz glagol u imperfektu (qal, 1. lice jednine glagola 'mut' - umrijeti). Značenje: Jakov prihvaća svoju smrtnost, ali postavlja uvjet za svoj unutarnji mir. Susret s Josipom omogućit će mu da umre smiren, čime se najavljuje konačno zatvaranje njegovog životnog ciklusa. Imena: - Izrael [יִשְׂרָאֵל / yisra'el] (osoba) Znači: Bog se bori, Neka Bog vlada, ili Onaj koji se bori s Bogom Tvorba: Ime je tvoreno od glagolskog korijena שׂרה (sara) što znači 'boriti se' ili 'ustrajati', te teoforskog elementa אֵל (El) koji znači 'Bog'. Tekst objašnjava: U Postanku 32:29 tekst objašnjava da mu je ime dano jer se 'borio s Bogom i s ljudima i nadvladao'. Promjena imena: U ovom stihu znakovito se koristi ime Izrael umjesto njegovog ranijeg imena Jakov. Dok Jakov asocira na slabost i tugovanje (kao u prethodnim poglavljima), upotreba imena Izrael ovdje označava povratak njegove duhovne snage, vizije i uloge praoca naroda.
- Josip [יוֹסֵף / yosef] (osoba) Znači: Neka doda, Neka umnoži Tvorba: Ime potječe od glagolskog korijena יָסַף (yasaf) koji znači 'dodati' ili 'umnožiti'. Najvjerojatnije se radi o skraćenom obliku teoforskog imena (poput Jehosef) sa značenjem 'Jahve neka doda'. Tekst objašnjava: U Postanku 30:23-24 Rahela pri njegovom rođenju izgovara dvostruku igru riječi. Prvo koristi korijen 'asaf' (oduzeti): 'Bog je oduzeo moju sramotu', a zatim korijen 'yasaf' dajući mu ime Josip uz riječi: 'Neka mi Jahve pridoda drugog sina!'
Ovaj stih predstavlja iznimno snažan emocionalni i teološki vrhunac pripovijesti o Josipu i Jakovu. Nakon dvadeset i dvije godine preživljavanja u laži i dubokoj žalosti za sinom za kojeg je vjerovao da su ga rastrgale zvijeri, stari patrijarh doživljava duhovno i tjelesno oživljavanje. Sama činjenica da je Josip živ 'dovoljna' mu je (rav); on ne mari za Josipove titule, moć ili bogatstvo u Egiptu, već isključivo za goli život svog ljubljenog sina.
Značajno je da tekst ovdje koristi ime Izrael umjesto Jakov. Slomljeni starac Jakov sada, ispunjen obnovljenom vjerom i odlučnošću, ponovno ustaje kao Izrael – borac Božji. Njegova odluka da pođe na dalek put očituje nevjerojatnu vitalnost probuđenu nadom. Ovaj osobni, obiteljski događaj istodobno funkcionira kao presudni povijesni trenutak: silazak Izraela u Egipat nužan je korak u Božjem planu očuvanja i oblikovanja budućeg naroda iz kojeg će proizaći spasenje.