Kad budeš obrađivao zemlju, neće ti više davati snagu svoju; lutalica i bjegunac bit ćeš na Zemlji."
Kad budeš obrađivao zemlju, neće ti više davati snagu svoju; lutalica i bjegunac bit ćeš na Zemlji."
A Kajin reče Jahvi: "Prevelika je krivica moja a da se ponese.
Evo, protjerao si me danas sa zemlje, pa ću se od Lica Tvojega sakriti i bit ću lutalica i bjegunac na Zemlji; i bit će: tko me god nađe, ubit će me."
Nato mu reče Jahve: "Zato, tko god ubije Kajina, sedmerostruko će biti osvećen." I stavi Jahve Kajinu znak, da ga ne udari tko ga god nađe.
I izađe Kajin ispred Lica Jahvina te se nastani u zemlji Nod, istočno od Edena.
Evo, protjerao si me danas sa zemlje, pa ću se od Lica Tvojega sakriti i bit ću lutalica i bjegunac na Zemlji; i bit će: tko me god nađe, ubit će me."
Evo me tjeraš danas iz ove zemlje da se krijem ispred tebe, i da se skitam i potucam po zemlji, pa će me ubiti ko me udesi.
הֵן גֵּרַשְׁתָּ אֹתִי הַיּוֹם מֵעַל פְּנֵי הָֽאֲדָמָה וּמִפָּנֶיךָ אֶסָּתֵר וְהָיִיתִי נָע וָנָד בָּאָרֶץ וְהָיָה כָל מֹצְאִי יַֽהַרְגֵֽנִי
hen ge.Rash.ta 'o.T/i hai./Yom me./'Al pe.Nei ha./'a.da.Mah u./mi./pa.Nei./kha 'e.sa.Ter ve./ha.Yi.ti na' va./Nad ba./'A.retz ve./ha.Yah khol- mo.tze.'/I Ya.har.Ge./ni
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Evo protjerao si mene danas s lica zemlje i od lica tvoga sakrit ću se i bit ću lutalica i bjegunac na zemlji i bit će svaki nalazi mene ubit će me"
1. protjerao si Izvornik: גֵּרַשְׁתָּ [gerashta] Gramatika: Glagol 'garash' u Piel perfektu, 2. lice jednine. Piel konjugacija često označava intenzivnu, snažnu ili prisilnu radnju. Značenje: Izražava konačnost i težinu Božje presude nad Kajinom, koji je silom izgnan iz svog dosadašnjeg prebivališta, sigurnosti i uloge.
2. zemlje (tla) Izvornik: הָֽאֲדָמָה [ha'adama] Gramatika: Imenica 'adama' (obradivo tlo, plodna zemlja) s određenim članom. Etimološki povezana s riječju 'Adam' (čovjek) i 'adom' (crveno). Značenje: Kajin, ratar, biva odvojen od samog izvora svog identiteta i preživljavanja. Tlo, koje je upilo bratovu krv, sada se zatvara i uskraćuje mu svoj rod.
3. i od lica tvoga Izvornik: וּמִפָּנֶיךָ [umipaneykha] Gramatika: Prijedlog 'min' (od) spojen veznikom 'vav' (i) te imenicom 'panim' (lice, prisutnost) sa sufiksom 2. lica jednine. Značenje: Predstavlja najveću tragediju izgona – potpunu odvojenost od Božje prisutnosti i providnosti. Izgubiti 'Božje lice' u drevnom svijetu značilo je izgubiti svaku naklonost, zaštitu i smisao.
4. sakrit ću se Izvornik: אֶסָּתֵר ['esater] Gramatika: Glagol 'satar' (sakriti) u Niphal imperfektu, 1. lice jednine. Niphal ovdje ima pasivno (bit ću skriven) ili refleksivno značenje (sakrit ću se). Značenje: Kajin shvaća da njegov grijeh donosi trajnu duhovnu izolaciju. Skrivanje od Boga je neizbježna posljedica krivnje, što zrcali reakciju njegovih roditelja nakon pada u Edenu.
5. lutalica i bjegunac Izvornik: נָע וָנָד [na' vanad] Gramatika: Dva participna oblika izvedena iz korijena 'nua' (drhtati, lutati) i 'nud' (lutati, tugovati). Tvornom sličnošću čine aliteracijsku frazu koja pojačava dojam previranja. Značenje: Riječi opisuju trajno stanje egzistencijalnog nemira i beskućništva. Kajin je osuđen na život bez korijena i mira, vječno gonjen vlastitom krivnjom.
6. nalazi mene Izvornik: מֹצְאִי [mots'iy] Gramatika: Particip aktivni glagola 'matsa' (naći) s pronominalnim sufiksom 1. lica jednine. Doslovno 'moj nalazač' ili 'onaj koji pronalazi mene'. Značenje: Izražava Kajinovu duboku paranoju i strah od krvne osvete. Lišen društvene i božanske zaštite, svakog drugog čovjeka na kojeg naiđe vidi kao smrtnu prijetnju.
Ovaj stih, dio Postanka 4:14, iznosi Kajinov očajnički odgovor na Božju kaznu nakon ubojstva Abela. Njegove riječi otkrivaju duboku i tjeskobnu spoznaju katastrofalnih posljedica njegova čina: potpuni gubitak domovine i zemlje (tla od kojeg je živio), gubitak Božje blagotvorne prisutnosti i, konačno, gubitak svake egzistencijalne sigurnosti. Kajin shvaća da ga grijeh nije samo fizički izgnao u nepoznato, već ga je osudio na trajni nutarnji nemir i paranoičan strah za vlastiti život.
Stih teološki podcrtava neraskidivu uzročno-posljedičnu vezu između grijeha, otuđenja i straha. Vrlo je znakovito da Kajin, čovjek koji je hladnokrvno oduzeo bratov život, sada živi u neprestanom užasu da će netko njegov vlastiti život oduzeti, čime se pokazuje kako nasilje neizbježno rađa strah od nasilja. Otuđen od 'lica zemlje' koja ga je trebala hraniti i od 'Božjeg lica' koje ga je trebalo štititi, on ostaje potpuno ranjiv – što služi kao snažna pra-slika univerzalnog ljudskog stanja odvojenosti od Stvoritelja.