poglavar Dišon, poglavar Eser, poglavar Dišan. To su poglavari Horijaca po svojim poglavarima u zemlji seirskoj.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
poglavar Dišon, poglavar Eser, poglavar Dišan. To su poglavari Horijaca po svojim poglavarima u zemlji seirskoj.
A ovo su kraljevi koji kraljevahu u zemlji edomskoj prije nego što se zakralji kralj nad sinovima Izraelovim:
u Edomu zakralji se Bela, sin Beorov, a ime grada njegova bijaše Dinhaba.
I umrije Bela, a umjesto njega zakralji se Jobab, sin Zeraha iz Bosre.
I umrije Jobab, a umjesto njega zakralji se Hušam iz zemlje Temanaca.
u Edomu zakralji se Bela, sin Beorov, a ime grada njegova bijaše Dinhaba.
Carova u Edomskoj Valak sin Veorov, a gradu mu bješe ime Denava.
וַיִּמְלֹךְ בֶּאֱדוֹם בֶּלַע בֶּן בְּעוֹר וְשֵׁם עִירוֹ דִּנְהָֽבָה
va/i.yim.Lokh be./'e.Dom Be.la' ben- be.'or ve./Shem i.R/o din.Ha.vah
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I kraljevao je u Edomu Bela sin Beorov i ime grada njegova Dinhaba"
1. I kraljevao je Izvornik: וַיִּמְלֹךְ [vayimlokh] Gramatika: Glagol u Qal imperfektu trećeg lica jednine muškog roda s waw-konsekutivom. Ovaj oblik karakterističan je za biblijski hebrejski i narativno izražava prošlu, dovršenu radnju. Značenje: Označava uspostavu i aktivno izvršavanje kraljevske vlasti. Naglašava postojanje organizirane političke vladavine i institucije kralja među Edomcima.
2. u Edomu Izvornik: בֶּאֱדוֹם [be'edom] Gramatika: Vlastita imenica Edom spojena s prijedlogom 'be' (u) kao prefiksom. Značenje: Određuje geografsku i političku lokaciju vladavine. Odnosi se na teritorij jugoistočno od Mrtvog mora, povijesni dom Ezavovih potomaka.
3. ime Izvornik: וְשֵׁם [veshem] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini, u veznom stanju (status constructus), sprijeda vezana veznikom 'waw' (i). Značenje: U drevnom semitskom svijetu 'ime' nije samo puka oznaka, već nosi bit, identitet ili slavu onoga na što se odnosi. Ovdje ujedno ukazuje na važnost određene prijestolnice.
4. grada njegova Izvornik: עִירוֹ ['iyro] Gramatika: Imenica ženskog roda 'ir' (grad) u jednini s pronominalnim sufiksom trećeg lica jednine muškog roda ('njegov'). Značenje: Označava glavno sjedište, prijestolnicu ili utvrđeni centar moći odakle je dotični kralj vladao. Ukazuje na centralizaciju lokalne državne uprave. Imena: - Edom [אֱדוֹם / 'edom] (pokrajina) Znači: Crven, crvena zemlja Tvorba: Povezano s hebrejskim korijenom 'adom' (crven), pojam se vjerojatno odnosi na pretežno crvenkastu boju stijena pješčenjaka karakterističnih za to podneblje. Tekst objašnjava: U Postanku 25:30 biblijski tekst izravno objašnjava ovo ime povezujući ga s crvenim (adom) varivom koje je Ezav tražio od Jakova, dajući time objašnjenje zašto je prozvan Edom.
- Bela [בֶּלַע / bela'] (osoba) Znači: Proždiranje, uništenje Tvorba: Ime je izvedeno iz hebrejskog glagola 'bala'' koji doslovno znači progutati, halapljivo pojesti ili potpuno uništiti.
- Beor [בְּעוֹר / be'or] (osoba) Znači: Gorenje, baklja Tvorba: Ime potječe od hebrejskog korijena 'ba'ar' koji primarno znači gorjeti, spaljivati, rasplamsati se ili uništavati vatrom.
- Dinhaba [דִּנְהָֽבָה / dinhava] (grad) Znači: Ime nema poznatu ili pouzdanu etimologiju Tvorba: Stručnjaci ne znaju pouzdano značenje ni etimološko podrijetlo ovog toponima. Predložene su razne aramejske ili akadske osnove (poput onih vezanih uz pojam suda), no nijedna nije općeprihvaćena.
Ovaj stih (Postanak 36:32) dokumentira početak edomske kraljevske linije, dajući povijesni i genealoški izvještaj o ranoj političkoj organizaciji Edoma. Značajno je da tekst izričito naglašava kako su ti narodi imali uređenu monarhiju s kraljevima i prijestolnicama znatno prije uspostave kraljevstva u susjednom Izraelu.
Evidentiranje specifičnog vladara, njegovog podrijetla i imena njegovog grada svjedoči o tadašnjoj razini državnog ustroja u regiji. Izraelovim kasnijim čitateljima ovo je služilo kao kronološka referenca koja njihovu vlastitu povijest stavlja u širi kontekst susjednih naroda i političkog uspona Ezavovih potomaka.