A dok joj je izlazila duša, jer umiraše, ona mu nazva ime Ben-Oni; no otac ga njegov prozva Benjamin.
A dok joj je izlazila duša, jer umiraše, ona mu nazva ime Ben-Oni; no otac ga njegov prozva Benjamin.
Tako umrije Rahela i bi pokopana na putu u Efratu, to jest Betlehem.
I postavi Jakov stup nad njezinim grobom; to je stup groba Rahelina sve do danas.
Nato otputova Izrael i razape šator svoj dalje od Migdal-Edera.
I dogodi se, dok je Izrael prebivao u onoj zemlji, da ode Ruben i leže s Bilhom, inočom oca svoga, i ču to Izrael. A sinova Jakovljevih bijaše dvanaest:
I postavi Jakov stup nad njezinim grobom; to je stup groba Rahelina sve do danas.
I metnu Jakov spomenik na grob njezin. To je spomenik na grobu Rahiljinu do današnjega dana.
וַיַּצֵּב יַעֲקֹב מַצֵּבָה עַל קְבֻרָתָהּ הִוא מַצֶּבֶת קְבֻֽרַת רָחֵל עַד הַיּֽוֹם
va/i.ya.Tzev ya.'a.Ko ma.tze.Vah 'al- ke.vu.ra.Ta/h hi' ma.Tze.vet ke.vu.rat- ra.Chel 'ad- hai./Yom
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I postavi Jakov stup nad grobom njezinim to (je) stup groba Rahelina do dana(šnjeg)"
1. I postavi Izvornik: וַיַּצֵּב [vayatsev] Gramatika: Glagol u hifil (kauzativnom) deblu, imperfekt s waw-konzekutivnim (tzv. wayyiqtol oblik) koji izražava prošlo svršeno vrijeme. Dolazi od korijena יצב (j-c-b) koji znači 'postaviti, uspraviti'. Značenje: Označava svečani, namjerni čin podizanja trajnog znaka. Jakov ovime obilježava mjesto tuge, ali i sjećanja na voljenu osobu, dajući mu trajnu važnost u prostoru.
2. stup Izvornik: מַצֵּבָה [matseva] Gramatika: Imenica ženskog roda u apsolutnom stanju. Izvedena je iz istog korijena kao i prethodni glagol (j-c-b), tvoreći tako aliteraciju i etimološku figuru. Značenje: Ova riječ označava uspravni kameni stup koji je u starom Izraelu služio kao spomenik za sjećanje na mrtve, obilježje saveza ili znak Božje prisutnosti. Ovdje izričito služi kao nadgrobni spomenik.
3. grobom njezinim Izvornik: קְבֻרָתָהּ [kevuratah] Gramatika: Imenica ženskog roda (kevurah) s pronominalnim sufiksom 3. lica jednine ženskog roda. Korijen je קבר (k-v-r) što znači 'pokopati'. Značenje: Naglašava se intimni i osobni element - to nije samo neko mjesto, već specifično počivalište Jakovljeve najdraže žene. Grob postaje trajni orijentir i sveto mjesto u obećanoj zemlji.
4. stup groba Izvornik: מַצֶּבֶת קְבֻֽרַת [matsevet kevurat] Gramatika: Obje imenice nalaze se u konstruktnom stanju (status constructus), što tvori genitivnu vezu i spaja ih u jedan pojam. Značenje: Ova fraza trajno spaja pojam svetog spomenika s konceptom groba. To više nije bilo kakav stup, već isključivo memorijalni nadgrobni kamen koji čuva sjećanje na Rahelu.
5. do dana(šnjega) Izvornik: עַד הַיּֽוֹם ['ad hayom] Gramatika: Prijedlog 'ad (do) spojen s imenicom yom (dan) koja na sebi nosi određeni član (ha-). Funkcionira kao idiomatski prilog vremena. Značenje: Ovo je tipična etiološka formula biblijskog pripovjedača. Ona potvrđuje da je spomenik postojao, bio sačuvan i bio poznat čitateljima u vrijeme nastanka zapisa, služeći kao fizički svjedok povijesti. Imena: - Jakov [יַעֲקֹב / ya'akov] (osoba) Znači: Neka (Bog) štiti; Peta / onaj koji potiskuje. Tvorba: Znanstveno se smatra skraćenicom teoforičnog imena Ya'aqov-El, tvorenog od prefiksa nesvršenog vremena i zapadnosemitskog korijena za 'štititi'. Na hebrejskom se korijen povezuje s riječju za petu. Tekst objašnjava: Postanak 25:26 objašnjava da je Jakov nazvan tako jer se pri rođenju rukom držao za Ezavovu petu (aqev). Kasnije, u Postanku 27:36, ime se veže uz glagol 'prevariti' ili 'potisnuti'. Promjena imena: Kasnije mu je ime promijenjeno u Izrael (Yisra'el, 'onaj koji se bori s Bogom') nakon misterioznog hrvanja na potoku Jaboku (Postanak 32:28).
- Rahela [רָחֵל / rachel] (osoba) Znači: Ovca (odrasla ženka ovce). Tvorba: Ime dolazi od svakodnevne semitske riječi za ovcu. Ono odražava pastoralni način života starih Izraelaca i nosi konotacije nježnosti.
Ovaj stih iz Postanka 35:20 bilježi dirljiv i povijesno bitan trenutak u kojem Jakov podiže spomenik nad grobom svoje voljene žene Rahele. Čin podizanja kamenog stupa ('matseve') ovdje prelazi iz sfere kultnog i teofaničnog obilježavanja u sferu duboko osobnog sjećanja i pijeteta prema pokojniku, što predstavlja važan uvid u pogrebne običaje i izražavanje tuge u patrijarhalno doba.
Etiološka napomena 'do današnjega dana' služi kao most između Jakovljevog vremena i vremena čitatelja. Ona ukazuje na to da je Rahelin grob ostao opipljiv spomenik u pejzažu Obećane zemlje, mjesto kolektivnog sjećanja i hodočašća koje povezuje prolaznost ljudskog života s trajnim nacionalnim nasljeđem Izraela.