A Jakov izađe iz Beer Šebe i ode u Haran.
A Jakov izađe iz Beer Šebe i ode u Haran.
I naiđe na mjesto te prenoći ondje jer zađe sunce; uze od kamenja s onoga mjesta, stavi ga sebi pod uzglavlje i leže na onome mjestu.
I usni, a gle: ljestve postavljene na zemlju, a vrh im doseže u Nebesa; i gle, anđeli Božji uzlaze i silaze po njima.
I gle, Jahve stoji nad njim te reče: "Ja sam Jahve, Bog Abrahama, oca tvoga, i Bog Izakov. Zemlju na kojoj ležiš dat ću tebi i tvome sjemenu.
I bit će tvoje sjeme kao prah zemlje, pa ćeš se probiti prema moru i prema istoku, i prema sjeveru i prema jugu; i bit će blagoslovljeni u tebi i u tvome sjemenu svi rodovi tla.
I usni, a gle: ljestve postavljene na zemlju, a vrh im doseže u Nebesa; i gle, anđeli Božji uzlaze i silaze po njima.
I usni, a to ljestve stajahu na zemlji a vrhom ticahu u nebo, i gle, anđeli Božji po njima se penjahu i slažahu;
וַֽיַּחֲלֹם וְהִנֵּה סֻלָּם מֻצָּב אַרְצָה וְרֹאשׁוֹ מַגִּיעַ הַשָּׁמָיְמָה וְהִנֵּה מַלְאֲכֵי אֱלֹהִים עֹלִים וְיֹרְדִים בּֽוֹ
va/i.ya.cha.Lom ve./hi.Neh su.Lam mu.Tzav 'Ar.tza/h ve./ro.Sh/o ma.Gi.a' ha./sha.Ma.ye.ma/h ve./hi.Neh mal.'a.Khei 'E.lo.Him 'o.Lim ve./yo.re.Dim b/o
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I usni i gle ljestve postavljene na zemlju i vrh njegov doseže u nebesa i gle anđeli Božji uzlaze i silaze po njemu."
1. i usni Izvornik: וַֽיַּחֲלֹם [vayachalom] Gramatika: Glagol u imperfektu s waw-konzekutivom (qal, 3. lice jednine muškog roda). U hebrejskom jeziku ova konstrukcija redovito označava narativnu prošlost. Značenje: Uvodi snomorosku viziju, što je bio uobičajen način Božje objave u drevnom svijetu. San ukazuje na prijelaz iz fizičke stvarnosti u duhovnu prijemčivost i ranjivost.
2. i gle Izvornik: וְהִנֵּה [vehine] Gramatika: Veznik 'waw' (i) spojen s deiktičkom česticom 'hinneh' (gle, evo). U ovom stihu ponavlja se dvaput. Značenje: Služi za usmjeravanje pažnje slušatelja i stvaranje dramatskog efekta iznenađenja. Čitatelj je pozvan svjedočiti prizoru izravno kroz Jakovljeve oči.
3. ljestve Izvornik: סֻלָּם [sulam] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini. Ovo je hapax legomenon, odnosno riječ koja se na ovom mjestu pojavljuje jedini put u cijeloj hebrejskoj Bibliji. Značenje: Može označavati stepenište ili kosinu, kulturološki srodno mezopotamskim ziguratima. Simbolizira trajnu poveznicu kojom Bog premošćuje beskonačni jaz između božanske i ljudske sfere.
4. postavljene na zemlju Izvornik: מֻצָּב אַרְצָה [mutsav 'artsa] Gramatika: Riječ 'mutsav' je pasivni particip (hofal), dok imenica 'artsa' ima lokativni nastavak '-ah' koji označava smjer k zemlji. Značenje: Ove ljestve nisu ljudska tvorevina koja odozdo seže k nebu poput Babilonske kule, već su božanski utemeljene. Naglašava se čvrsta ukorijenjenost objave u zemaljskoj, ljudskoj stvarnosti.
5. u nebesa Izvornik: הַשָּׁמָיְמָה [hashamayma] Gramatika: Imenica u množini s određenim članom 'ha-' i lokativnim nastavkom smjera '-ah' (prema nebesima). Značenje: Ukazuje na konačno odredište i samo izvorište objave. Spaja profani, zemaljski prostor u kojem Jakov spava s najsvetijim božanskim prebivalištem.
6. uzlaze i silaze Izvornik: עֹלִים וְיֹרְדִים ['oliym veyordiym] Gramatika: Dva aktivna participa (qal) u množini, usko povezana veznikom. Sudjelovanje participa označava trajnost radnje. Značenje: Redoslijed je vrlo neobičan i teološki bitan: anđeli prvo uzlaze, a zatim tek silaze. To sugerira da su Božji glasnici već bili prisutni na zemlji uz Jakova kao zaštita, a sada se vraćaju Bogu s izvještajem prije novog silaska. Imena: - Bog / Elohim [אֱלֹהִים / 'elohiym] (ostalo) Znači: Bog, božanstvo, moćni Tvorba: Dolazi od drevnog semitskog korijena 'el (moć, snaga) i predstavlja oblik gramatičke množine (pluralis majestatis) riječi 'eloah'.
Ovaj stih donosi jedan od najsnažnijih trenutaka Božje objave u Knjizi Postanka, ocrtavajući susret neba i zemlje u trenutku ljudske najveće slabosti. Dok Jakov bježi od brata Ezava, u strahu i nesigurnosti za vlastiti život, Bog mu se objavljuje preko slike ljestava (ili stepeništa) koje trajno premošćuju ponor između božanske transcendentnosti i zemaljske stvarnosti. Za razliku od ljudskih pokušaja penjanja k božanstvu u starom vijeku, ovdje sama komunikacija i zaštita proizlaze od Boga.
Slika anđela koji neprekidno 'uzlaze i silaze' postala je temelj za židovsko poimanje Božje brižnosti i opće providnosti, naglašavajući da je Bog aktivan u ljudskoj povijesti. Teološki gledano, ovaj stih daje definiciju svetog prostora - mjesta na kojem se nebeska zbilja dotiče zemlje. U kršćanskoj će tradiciji Isus iz Nazareta, u Ivanovom evanđelju, ovu starozavjetnu sliku primijeniti izravno na sebe, proglasivši se jedinim pravim i savršenim posrednikom ('ljestvama') po kojem nebo trajno komunicira sa zemljom.