Stoga Ezav ode k Jišmaelu i uze Mahalatu, kćer Jišmaela, sina Abrahamova, sestru Nebajotovu, uz svoje žene sebi za ženu.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Stoga Ezav ode k Jišmaelu i uze Mahalatu, kćer Jišmaela, sina Abrahamova, sestru Nebajotovu, uz svoje žene sebi za ženu.
A Jakov izađe iz Beer Šebe i ode u Haran.
I naiđe na mjesto te prenoći ondje jer zađe sunce; uze od kamenja s onoga mjesta, stavi ga sebi pod uzglavlje i leže na onome mjestu.
I usni, a gle: ljestve postavljene na zemlju, a vrh im doseže u Nebesa; i gle, anđeli Božji uzlaze i silaze po njima.
I gle, Jahve stoji nad njim te reče: "Ja sam Jahve, Bog Abrahama, oca tvoga, i Bog Izakov. Zemlju na kojoj ležiš dat ću tebi i tvome sjemenu.
I naiđe na mjesto te prenoći ondje jer zađe sunce; uze od kamenja s onoga mjesta, stavi ga sebi pod uzglavlje i leže na onome mjestu.
I dođe na jedno mjesto, i ondje zanoći, jer sunce bješe zašlo; i uze kamen na onom mjestu, i metnu ga sebi pod glavu, i zaspa na onom mjestu.
וַיִּפְגַּע בַּמָּקוֹם וַיָּלֶן שָׁם כִּי בָא הַשֶּׁמֶשׁ וַיִּקַּח מֵאַבְנֵי הַמָּקוֹם וַיָּשֶׂם מְרַֽאֲשֹׁתָיו וַיִּשְׁכַּב בַּמָּקוֹם הַהֽוּא
va/i.yif.Ga' ba./ma.Kom va/i.Ya.len sham ki- va' ha./She.mesh va/i.yi.Kach me./'av.Nei ha./ma.Kom va/i.Ya.sem me.ra.'a.sho.Ta/v va/i.yish.Kav ba./ma.Kom ha./Hu'
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I naiđe na mjesto i prenoći tamo jer zađe sunce i uze od kamenja mjesta i stavi uzglavlje svoje i leže na mjestu onom."
1. i naiđe Izvornik: וַיִּפְגַּע [vayifga'] Gramatika: Qal imperfect s vav-konsekutivnim, 3. lice jednine muškog roda od korijena p-g-a (פגע). Znači 'susresti', 'naletjeti na', ili 'pogoditi'. Značenje: Glagol sugerira slučajan ili iznenadan dolazak na određeno mjesto. U kontekstu označava božansku providnost, jer Jakov naizgled slučajno dolazi na lokaciju koja će se pokazati svetom i gdje će doživjeti teofaniju.
2. na mjesto Izvornik: בַּמָּקוֹם [bamakom] Gramatika: Imenica מָקוֹם (makom) s prijedlogom בּ (b, 'u/na') i inkorporiranim određenim članom ה (ha). Ponavljanje ove riječi u stihu tri puta naglašava njenu središnju važnost. Značenje: Određeni član ('to mjesto') ukazuje na to da ovo nije bilo kakva lokacija, već sudbinsko, unaprijed određeno mjesto susreta s Bogom (budući Betel). U kasnijoj rabinskoj tradiciji, 'ha-Makom' (Mjesto) postaje jedno od Božjih imena, označavajući Njegovu sveprisutnost.
3. jer zađe sunce Izvornik: כִּי בָא הַשֶּׁמֶשׁ [kiy va' hashemesh] Gramatika: Izraz se sastoji od veznika 'kiy' (jer), glagola 'bo' (doći, ući) u perfektu i imenice 'shemesh' (sunce). Hebrejski idiom za zalazak sunca je 'dolazak' ili 'ulazak' sunca. Značenje: Fizički mrak stvara kulisu za Jakovljevu tjeskobu, samoću i bijeg u nepoznato, ali istovremeno priprema pozornicu za viziju. Noć je u biblijskim tekstovima često vrijeme objave i susreta s nevidljivim.
4. uzglavlje svoje Izvornik: מְרַֽאֲשֹׁתָיו [mera'ashotayv] Gramatika: Imenica izvedena od riječi רֹאשׁ (rosh, glava), u obliku množine sa sufiksom 3. lica jednine muškog roda. Doslovno označava mjesto 'oko njegovih glava' (područje glave). Značenje: Korištenje hladnog kamena umjesto jastuka oslikava Jakovljevu krajnju ranjivost, siromaštvo i težinu njegovog izgnanstva. Taj isti profani kamen kasnije će biti uspravljen kao sveti spomen-stup (maceba) i pomazan uljem u čast Bogu.
Ovaj stih (Postanak 28,11) majstorski postavlja scenu za jednu od najpoznatijih božanskih objava u Bibliji, Jakovljev san o ljestvama. Fizikalni detalji – noć koja pada, golo tlo i kamen pod glavom – preslikavaju Jakovljevo unutarnje stanje potpunog oslanjanja na bazično preživljavanje, dok bježi od bratove osvete i izgubi sve dotadašnje sigurnosti svoga doma.
Međutim, stih skriva duboku teološku ironiju kroz trostruko ponavljanje riječi 'ha-makom' (mjesto). Ono što se Jakovu čini kao puko usputno, nasumično odabrano prenoćište usred pustoši, zapravo je svetište u nastajanju. Tekst nam poručuje da Bog često susreće ljude u trenucima njihove najveće ranjivosti i samoće, pretvarajući mjesta izolacije u mjesta božanske prisutnosti i 'vrata nebeska'.