I dogodi se, kad Izak ostari i oči mu potamnješe te nije mogao gledati, da pozva Ezava, svoga starijeg sina, i reče mu: "Sine moj!" A on mu reče: "Evo me."
Tada reče: "Evo, ostario sam, ne znam dan svoje smrti.
Zato sada uzmi, molim te, svoje oružje, svoj tobolac i svoj luk, pa izađi u polje i ulovi mi lovinu,
i napravi mi ukusna jela kakva volim te mi ih donesi da jedem, kako bi te blagoslovila duša moja prije nego umrem."
A Rebeka slušaše dok je Izak govorio svome sinu Ezavu. I ode Ezav u polje uloviti lovinu da je donese.
Zato sada uzmi, molim te, svoje oružje, svoj tobolac i svoj luk, pa izađi u polje i ulovi mi lovinu,
Uzmi oružje svoje, tul i luk, i izidi u planinu, te mi ulovi lova;
וְעַתָּה שָׂא נָא כֵלֶיךָ תֶּלְיְךָ וְקַשְׁתֶּךָ וְצֵא הַשָּׂדֶה וְצוּדָה לִּי צָֽיִד
ve./'a.Tah sa'- na' khe.Lei./kha tel.ye./Kha ve./kash.Te./cha ve./Tze' ha./sa.Deh ve./Tzu.da/h l/i tzeid
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I sada uzmi molim oružje svoje tobolac svoj i luk svoj i izađi polje i ulovi meni lovinu divljač"
1. uzmi Izvornik: שָׂא [sa'] Gramatika: Imperativ Qal od korijena נָשָׂא (nasa) koji znači podići, nositi ili uzeti. Značenje: Označava odlučnu akciju koju Izak traži od Ezava, svojevrsnu pripremu za važan zadatak prije podjeljivanja očeve baštine i blagoslova.
2. molim Izvornik: נָא [na'] Gramatika: Čestica koja se dodaje imperativima za izražavanje molbe, poticanja ili ublažavanja zapovijedi. Značenje: Iako Izak daje zapovijed kao patrijarh i glava obitelji, ova čestica daje ton osobne molbe i bliskosti oca koji se obraća svom omiljenom sinu.
3. tobolac svoj Izvornik: תֶּלְיְךָ [telyekha] Gramatika: Imenica תְּלִי (teli) s pronominalnim sufiksom za 2. lice jednine. Ovo je hapax legomenon - riječ se pojavljuje samo jednom u cijeloj hebrejskoj Bibliji. Značenje: Izvedena iz korijena תָּלָה (talah - visjeti), označava predmet koji visi o ramenu, poput tobolca za strijele. Naglašava autentičnost i specifičnost Ezavove lovačke opreme.
4. i ulovi meni Izvornik: וְצוּדָה לִּי [vetsuda liy] Gramatika: Glagol צוּד (tsud - loviti) u imperativu s produljenim, paragogičkim 'he' na kraju koje daje dodatnu usmjerenost ili intenzitet radnji, uz prijedlog 'za mene'. Značenje: Radnja lova ovdje nije svakodnevna i općenita, već strogo posvećena ocu. To je osobni čin poslušnosti koji prethodi dobivanju prvorodnog blagoslova.
5. lovinu Izvornik: צָֽיִד [tsayid] Gramatika: Imenica izvedena iz istog korijena kao i prethodni glagol (figura etymologica). U tekstu se često susreće i kao dvostruki zapis zbog ketiv/qere tradicije čitanja. Značenje: Divljač je bila Izakova omiljena hrana. Čin donošenja lovine i fizičkog osnaživanja oca predstavljao je preduvjet za svečani prijenos duhovnog blagoslova.
Ovaj stih (Postanak 27,3) prikazuje ključni trenutak u kojem stari i oslabljeni Izak priprema svog prvorođenca Ezava za primanje konačnog očinskog blagoslova. Traženjem da mu ulovi divljač, Izak želi još jednom okusiti omiljenu hranu i osnažiti se prije svečanog i neopozivog čina. Ovo usko ispreplitanje fizičkog čina jedenja i duhovnog čina blagoslivljanja ukazuje na duboku ukorijenjenost drevnih saveza u opipljivoj, materijalnoj stvarnosti preživljavanja.
Također, specifičan i detaljan opis Ezavove opreme, posebno upotreba rijetke riječi za tobolac (koja se pojavljuje samo na ovom mjestu u cijelom Svetom pismu), snažno naglašava Ezavov identitet kao čovjeka polja i vještog lovca. Očeve riječi u originalu nose ton intime i određene hitnosti, što dodatno pojačava književnu dramatiku onoga što slijedi - narativa o Jakovljevoj prevari kojom će taj isti blagoslov biti ukraden.