A ovo su naraštaji Izaka, sina Abrahamova: Abraham rodi Izaka.
A ovo su naraštaji Izaka, sina Abrahamova: Abraham rodi Izaka.
I bijaše Izaku četrdeset godina kad uze Rebeku, kćer Betuela Aramejca iz Padan Arama, sestru Labana Aramejca, sebi za ženu.
I moljaše Izak usrdno Jahvu za ženu svoju jer ona bijaše nerotkinja; i Jahve mu se dade umoliti, te zače Rebeka, žena njegova.
Ali se sinovi udarahu u utrobi njezinoj, pa ona reče: "Ako je tako, čemu onda ja?" I ode upitati Jahvu.
A Jahve joj reče: "Dva su naroda u utrobi tvojoj i dva će se puka iz nutrine tvoje razdvojiti; puk će od puka biti jači, i stariji će služiti mlađemu."
I moljaše Izak usrdno Jahvu za ženu svoju jer ona bijaše nerotkinja; i Jahve mu se dade umoliti, te zače Rebeka, žena njegova.
I Isak se moljaše Gospodu za ženu svoju, jer bješe nerotkinja; i umoli Gospoda, te zatrudnje Reveka žena njegova.
וַיֶּעְתַּר יִצְחָק לַֽיהוָה לְנֹכַח אִשְׁתּוֹ כִּי עֲקָרָה הִוא וַיֵּעָתֶר לוֹ יְהוָה וַתַּהַר רִבְקָה אִשְׁתּֽוֹ
va/i.ye'.Tar yitz.Chak la./Yah.weh le./No.khach 'ish.T/o ki 'a.ka.Rah hi' va/i.ye.'A.ter l/o Yah.weh va./Ta.har riv.Kah 'ish.T/o
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I usrdno je molio Izak Jahvi nasuprot ženi svojoj jer nerotkinja ona i dao se umoliti njemu Jahve i začela je Rebeka žena njegova"
1. I usrdno je molio Izvornik: וַיֶּעְתַּר [vaye'tar] Gramatika: Glagol 'atar, Qal imperfekt, 3. lice jednine muškog roda s vav konsekutivnim. Ovakav oblik izražava dovršenu radnju u prošlosti. Značenje: Ovaj rijedak glagol nosi snažno značenje usrdne, gotovo očajničke molitve. Ukazuje na duboko osobno zalaganje i posredovanje pred Bogom za drugu osobu.
2. nasuprot / radi Izvornik: לְנֹכַח [lenokhach] Gramatika: Prijedlog nastao od korijena koji znači 'ispred' ili 'nasuprot', ovdje spojen sa sljedećom riječi. Može imati prostorno i preneseno značenje. Značenje: Može značiti da je molio doslovno pred njom, ili, vjerojatnije, preneseno 'za nju' odnosno 'radi nje'. Sugerira muževljevu predanost u rješavanju supruzine patnje.
3. nerotkinja / jalova Izvornik: עֲקָרָה ['akara] Gramatika: Pridjev u ženskom rodu jednine. Odnosi se na fizičku nemogućnost začeća i rađanja. Značenje: U drevnom društvu jalovost je smatrana tragedijom. Teološki, ona ovdje naglašava potpunu ovisnost rođenja obećanog potomka o Božjoj milosti, a ne o ljudskim naravnim mogućnostima.
4. i dao se umoliti / i uslišio je Izvornik: וַיֵּעָתֶר [vaye'ater] Gramatika: Isti glagolski korijen kao i u prvoj riječi ('atar), ali ovdje u Nifal (pasivnom) obliku, također imperfekt s vav konsekutivnim. Značenje: Pasivni oblik ukazuje na Božji odgovor - On 'je bio umoljen'. Pisac namjerno koristi isti korijen da pokaže izravnu uzročno-posljedičnu vezu između usrdne ljudske molitve i Božjeg spasenjskog djelovanja.
5. i začela je Izvornik: וַתַּהַר [vatahar] Gramatika: Glagol harah, Qal imperfekt, 3. lice jednine ženskog roda s vav konsekutivnim. Značenje: Ovo je konkretan, opipljiv rezultat Božjeg odgovora. Rješava dotadašnji problem nemogućnosti rađanja i osigurava nastavak linije biblijskog saveza. Imena: - Izak [יִצְחָק / yitschak] (osoba) Znači: On se smije / Neka se nasmije Tvorba: Dolazi od glagolskog korijena tsachaq (צָחַק) koji znači 'smijati se'. Gramatički je to imperfekt 3. lica jednine muškog roda. Tekst objašnjava: U Postanku se ime objašnjava dvostruko: smijehom nevjerice Abrahama i Sare zbog obećanja o djetetu u dubokoj starosti (Post 17 i 18), te smijehom radosti nakon njegova rođenja (Post 21).
- Jahve [יְהוָה / yehva] (osoba) Znači: Onaj koji jest / On uzrokuje da bude Tvorba: Tetragramaton se najčešće povezuje s hebrejskim glagolom hayah (הָיָה) koji znači 'biti' ili 'postati'. Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska 3,14 Bog objašnjava svoje ime Mojsiju riječima 'Ja sam koji jesam' (Ehjeh ašer ehjeh), izvodeći ga iz glagola 'biti'.
- Rebeka [רִבְקָה / rivka] (osoba) Znači: Uže sa zamkom / Zavezana Tvorba: Etimologija imena nije sasvim sigurna. Najčešće se povezuje s korijenom ravak (רָבַק) koji znači 'vezati', čime se možda sugerira njezina privlačnost ili ljepota koja 'zarobljava'.
Ovaj stih iz Knjige Postanka (25,21) predstavlja ključni teološki trenutak u genealogiji biblijskih patrijarha. Problem jalovosti, koji se prethodno pojavio kod Sare, ponavlja se i kod Rebeke. Tim ponavljanjem biblijski pisac naglašava da rođenje djeteta obećanja nije rezultat prirodnog i neometanog ljudskog slijeda, nego izravnog Božjeg zahvata i Njegove suverene milosti. Budućnost izabranog naroda i ispunjenje saveza u potpunosti ovisi o Bogu.
Stih također nudi predivnu sliku dinamike molitve. Upotrebom istog glagolskog korijena ('atar) za Izakovu usrdnu molitvu (aktiv) i Božji odgovor (pasiv), tekst pokazuje intimnu povezanost između ljudskog vapaja i Božje reakcije. Izakova ustrajnost rezultira Božjim uslišanjem, potvrđujući da je Bog patrijarha živi Bog koji sluša, suosjeća i intervenira u životima svojih vjernih kada mu se obrate s povjerenjem.