Početna ›

Postanak 13,4 — Knjiga Postanka

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz
Postanak 13,2

A Abram bijaše veoma bogat stokom, srebrom i zlatom.

Postanak 13,3

I pođe od postaje do postaje iz Negeba pa do Betela, do mjesta gdje mu je u početku bio šator, između Betela i Aja,

Postanak 13,4

k mjestu žrtvenika koji ondje načini na početku; i zazva ondje Abram Ime Jahvino.

Postanak 13,5

A i Lot, koji iđaše s Abramom, imaše sitne stoke, goveda i šatora.

Postanak 13,6

I zemlja ih ne mogaše nositi da prebivaju zajedno, jer imanje njihovo bijaše veliko te ne mogoše prebivati zajedno.

Biblija

k mjestu žrtvenika koji ondje načini na početku; i zazva ondje Abram Ime Jahvino.

Daničić-Karadžić

Do mjesta, gdje pređe bješe načinio žrtvenik; i ondje prizva Avram ime Gospodnje.

Original

אֶל מְקוֹם הַמִּזְבֵּחַ אֲשֶׁר עָשָׂה שָׁם בָּרִאשֹׁנָה וַיִּקְרָא שָׁם אַבְרָם בְּשֵׁם יְהוָֽה

Izgovor

'el- me.kOm ha./miz.Be.ach 'a.Sher- 'A.sah sham ba./ri.sho.Nah va/i.yik.Ra' sham 'av.Ram be./Shem Yah.weh

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"k mjestu žrtvenika koji napravi tamo na početku i zazva tamo Abram u ime Jahve"

Analiza

1. mjestu žrtvenika Izvornik: מְקוֹם הַמִּזְבֵּחַ [mekom hamizbecha] Gramatika: Konstruktno stanje (status constructus) imenice makom (mjesto) povezano s imenicom mizbeah (žrtvenik) koja nosi određeni član. Značenje: Označava specifičan, posvećen prostor. Mjesto štovanja dobiva svoj identitet po žrtveniku koji je središte susreta Boga i čovjeka.

2. napravi Izvornik: עָשָׂה ['asa] Gramatika: Glagol u perfektu (qal), 3. lice jednine muškog roda. Značenje: Ukazuje na Abramovo ranije djelo podizanja žrtvenika (opisano u 12. poglavlju Postanka), naglašavajući kontinuitet njegovog bogoslužja.

3. na početku Izvornik: בָּרִאשֹׁנָה [bari'shona] Gramatika: Prijedlog 'be' (u, na) spojen s imenicom/pridjevom ri'shona (prvi, početak) s integriranim određenim članom. Značenje: Naglašava povratak na izvore vjere. Abram se nakon lutanja i kriznog boravka u Egiptu vraća tamo gdje je izvorno započeo svoj hod s Bogom u Obećanoj zemlji.

4. i zazva Izvornik: וַיִּקְרָא [vayikra'] Gramatika: Glagol qara' (zvati, čitati, proglasiti) u imperfektu s waw-konsekutivnim (vayyiqtol), što izražava narativnu prošlost. Značenje: Označava aktivan čin štovanja, molitve i proklamacije. Zazivanje Božjeg imena je javno priznanje vjere i ovisnosti o Gospodinu.

5. u ime Izvornik: בְּשֵׁם [beshem] Gramatika: Prijedlog 'be' (u, s) vezan uz imenicu 'shem' (ime) u status constructus. Značenje: Ime u biblijskom poimanju predstavlja samu osobu, njezin karakter i prisutnost. Zazivati 'u ime' znači obratiti se samoj biti Božjoj. Imena: - Abram [אַבְרָם / 'avram] (osoba) Znači: Uzvišeni otac / Otac je uzvišen Tvorba: Sastavljeno od hebrejske riječi 'av (otac) i korijena r-w-m (biti visok, uzvišen). Promjena imena: Kasnije mu Bog u Postanku 17:5 mijenja ime u Abraham (אַבְרָהָם), što biblijski tekst objašnjava riječima da će postati 'otac mnoštva' naroda (av hamon goyim).

- Jahve [יְהוָֽה / yehva] (osoba) Znači: Onaj koji jest / Koji uzrokuje postojanje Tvorba: Božje vlastito ime, tetragram (YHWH), smatra se da potječe od glagolskog korijena h-v-h (הוה) ili h-y-h (היה), što znači 'biti' ili 'postojati'. Tekst objašnjava: Povezano s objavom 'Ja sam koji jesam' (Ehjeh ašer ehjeh) iz Knjige Izlaska 3:14.

Zaključak

Ovaj stih iz Postanka 13:4 opisuje Abramov povratak u blizinu Betela nakon kriznog razdoblja provedenog u Egiptu zbog gladi. Povratak na staro mjesto, 'mjestu žrtvenika' koji je podigao pri samom dolasku u Kanaan, simbolički predstavlja duboku duhovnu obnovu i repozicioniranje u skladu s Božjim obećanjima. Abram se vraća točno tamo gdje je njegov odnos s Bogom bio jasan i snažan.

Ponovno zazivanje imena Gospodnjeg na starom žrtveniku ukazuje na kontinuitet vjere. Dok je Egipat predstavljao oslanjanje na vlastito snalaženje i strah, povratak i bogoslužje u kanaanskom gorju označavaju ponovno pouzdanje u Božju providnost i obnavljanje zavjeta s Njim. Stih snažno svjedoči o važnosti povratka duhovnim korijenima i izvornom pozivu nakon razdoblja lutanja.