Početna ›

Postanak 10,23 — Knjiga Postanka

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

A i Šemu se rodiše potomci, ocu svih sinova Eberovih, bratu Jafeta starijega.

Sinovi Šemovi bijahu: Elam, Ašur, Arpakšad, Lud i Aram.

A sinovi Aramovi bijahu: Us, Hul, Geter i Maš.

A Arpakšad rodi Šelaha, a Šelah rodi Ebera.

A Eberu se rodiše dva sina: ime jednome bijaše Peleg, jer se u dane njegove razdijeli Zemlja, a ime bratu njegovu Joktan.

Biblija

A sinovi Aramovi bijahu: Us, Hul, Geter i Maš.

Daničić-Karadžić

A sinovi Aramovi: Uz i Ul i Gater i Mas.

Original

וּבְנֵי אֲרָם עוּץ וְחוּל וְגֶתֶר וָמַֽשׁ

Izgovor

u./ve.Nei 'a.Ram 'utz ve./Chul ve./Ge.ter va./Mash

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I sinovi Arama Uz i Hul i Geter i Maš"

Analiza

1. I sinovi Izvornik: וּבְנֵי [uvney] Gramatika: Oblik se sastoji od veznika 'waw' (וּ) prepoznatljivog kao 'i', dodanog na imenicu u množini 'ben' (sin) koja je u veznom stanju (status constructus). Značenje: U biblijskim rodoslovljima ovaj oblik označava izravno potomstvo. U širem kontekstu 'Tablice naroda', riječ 'sinovi' ukazuje na plemena, narode ili regije koje potječu od zajedničkog eponimnog pretka.

2. Arama Izvornik: אֲרָם ['aram] Gramatika: Vlastita imenica muškog roda koja se nalazi u genitivnom odnosu prema prethodnoj imenici zbog njenog constructus stanja. Značenje: Predstavlja pretka aramejskih plemena koja su naseljavala područje današnje Sirije i sjeverne Mezopotamije. Aramejci su povijesno bili usko vezani uz rane biblijske patrijarhe.

3. Uz Izvornik: עוּץ ['uts] Gramatika: Vlastita imenica muškog roda u apsolutnom stanju, prvo nabrojano ime u ovom nizu sinova. Značenje: Odnosi se na jedno od aramejskih plemena. Ime je izuzetno značajno u biblijskoj tradiciji jer se zemlja Uz kasnije spominje kao pradomovina pravednika Joba.

4. i Hul i Geter Izvornik: וְחוּל וְגֶתֶר [vechul vegeter] Gramatika: Dvije vlastite imenice od kojih je svakoj dodan veznik 'waw' (וְ) koji znači 'i'. Značenje: Ova dva imena odnose se na manje poznata aramejska plemena. O njihovom preciznom povijesnom i zemljopisnom smještaju izvan ovakvih rodoslovlja nema mnogo konkretnih podataka.

5. i Maš Izvornik: וָמַֽשׁ [vamash] Gramatika: Vlastita imenica uz koju stoji veznik 'waw'. Veznik ovdje prima dugi vokal kamets (וָ) umjesto uobičajenog šva (וְ) zbog utjecaja pauzalnog oblika na kraju stiha. Značenje: Predstavlja posljednje nabrojano aramejsko pleme u nizu. Pojedini bibličari ovo pleme oprezno povezuju s područjem planine Masius na sjeveru Mezopotamije. Imena:

- Aram [אֲרָם / 'aram] (osoba) Znači: uzvišen Tvorba: Ime se izvodi iz hebrejskog korijena רוּם (rum) koji znači 'biti visok' ili 'uzdignuti se'.

- Uz [עוּץ / 'uts] (osoba) Znači: nepoznato Tvorba: Etimologija je neizvjesna i nema pouzdanog objašnjenja unutar hebrejskog jezika. Povezivanja s arapskim korijenima za 'mekanu zemlju' ostaju na razini nagađanja.

- Hul [חוּל / chul] (osoba) Znači: krug, ples ili bol Tvorba: Vjerojatno dolazi od hebrejskog korijena חוּל (chul) koji ima više značenja, uključujući 'vrtjeti se', 'kružiti', ali i 'previjati se u boli'.

- Geter [גֶתֶר / geter] (osoba) Znači: nepoznato Tvorba: Ovo ime nema poznatu ni pouzdanu etimologiju unutar semitskih jezika. Točno značenje je sasvim nepoznato.

- Maš [מַשׁ / mash] (osoba) Znači: nepoznato Tvorba: Prava jezična etimologija ovoga imena je potpuno nepoznata i svaki pokušaj prevođenja se svodi na nagađanje.

Zaključak

Ovaj stih pripada znamenitoj 'Tablici naroda' u 10. poglavlju Knjige Postanka, čiji je cilj mapirati poznati svijet i narode nakon potopa. Kroz formu obiteljskog stabla, tekst ovdje navodi aramejske skupine kao potomke Šema, čime uspostavlja etničke i rodbinske veze aramejskih plemena s drugim zapadnosemitskim narodima, uključujući i same Izraelce. Oblik u kojem su narodi i regije predstavljeni kao pojedinci i sinovi uobičajen je način drevne historiografije za objašnjavanje političkih i geografskih odnosa.

Prisutnost Uza u ovom aramejskom nizu posebno je intrigantna jer postavlja rani geografski okvir za kasnije biblijske tekstove, ponajprije za Knjigu o Jobu čiji je protagonist dolazio iz te zemlje. Stih tako nije samo suhoparni rodoslovni zapis, već svjedoči o teološkom poimanju svijeta u kojem drevni Izraelci sve okolne narode promatraju kao dio velike, međusobno povezane ljudske obitelji zajedničkog podrijetla.