Početna ›

Postanak 4,26 — Knjiga Postanka

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Jer sedmerostruko bit će osvećen Kajin, a Lamek sedamdeset i sedam."

I poznade Adam još ženu svoju, pa ona rodi sina i prozva ime njegovo Šet: "Jer mi postavi Bog sjeme drugo umjesto Abela, jer ga ubi Kajin."

A i Šetu se rodi sin, te on prozva ime njegovo Enoš. Tada se započelo prizivati Ime Jahvino.

Biblija

A i Šetu se rodi sin, te on prozva ime njegovo Enoš. Tada se započelo prizivati Ime Jahvino.

Daničić-Karadžić

I Situ se rodi sin, kojemu nadjede ime Enos. Tada se poče prizivati ime Gospodnje.

Original

וּלְשֵׁת גַּם הוּא יֻלַּד בֵּן וַיִּקְרָא אֶת שְׁמוֹ אֱנוֹשׁ אָז הוּחַל לִקְרֹא בְּשֵׁם יְהוָֽה

Izgovor

u/l./Shet gam- hu' yu.lad- Ben va/i.yik.Ra' 'et- she.M/o 'e.No.osh 'az hu.Chal li/k.Ro' be./Shem Yah.weh

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I Šetu također njemu rođen je sin i on prozva ime njegovo Enoš tada započeto je prizivati u ime Jahve."

Analiza

1. rođen je Izvornik: יֻלַּד [yulad] Gramatika: Glagol u pasivnom Pual deblu (ili u nekim čitanjima Hofalu), perfekt, 3. lice jednine muškog roda. Označava dovršenu pasivnu radnju rođenja. Značenje: Izražava kontinuitet ljudskog roda i sigurnost Božjeg obećanja o potomstvu unatoč Abelovoj smrti i prvotnom padu.

2. tada Izvornik: אָז ['az] Gramatika: Prilog vremena koji označava specifičan, istaknut trenutak u prošlosti. Značenje: Služi kao važan povijesni i teološki marker. Oštro odvaja novo razdoblje pobožnosti i duhovne svjesnosti od prethodnog razdoblja obilježenog nasiljem Kajinove linije.

3. započeto je Izvornik: הוּחַל [huchal] Gramatika: Glagol u Hofal deblu (pasiv kauzativa), perfekt, 3. lice jednine muškog roda od korijena חָלַל (halal). Doslovno znači 'biti započet' ili 'bilo je započeto'. Značenje: Označava prijelomnu točku i prvu pojavu nečeg sasvim novog u ljudskoj povijesti. Upućuje na to da je specifičan oblik bogoslužja ovdje formalno pokrenut.

4. prizivati u ime Izvornik: לִקְרֹא בְּשֵׁם [likro' beshem] Gramatika: Qal infinitiv konstrukt glagola קָרָא (qara) s prijedlogom 'lamed' (za/da bi) praćen imenicom 'šem' (ime) uz koji je vezan prijedlog 'bet' (u). Značenje: Ovaj izraz biblijski idiom koji redovito označava javno štovanje, molitvu i proglas Božje prisutnosti. Pokazuje da je čovječanstvo prepoznalo potrebu za aktivnim oslanjanjem na Božji karakter i autoritet. Imena:

- Šet [שֵׁת / shet] (osoba) Znači: postavljen, određen, nadomjestak Tvorba: Dolazi od hebrejskog korijena שִׁית (shyt) koji znači 'staviti', 'postaviti' ili 'utemeljiti'. Tekst objašnjava: U Postanku 4:25 Eva daje izravno objašnjenje imenovanja: 'Bog mi dade [hebrejski: šat - postavi/odredi] drugo dijete mjesto Abela'.

- Enoš [אֱנוֹשׁ / 'enosh] (osoba) Znači: čovjek, smrtnik, slabašni čovjek Tvorba: Ime je izvedeno iz korijena אָנַשׁ ('anash) koji prvenstveno nosi konotaciju slabosti, krhkosti, bolesti ili smrtnosti onoga što znači biti čovjek.

- Jahve [יְהוָֽה / yehva] (osoba (božanstvo)) Znači: Onaj koji jest, Onaj koji daje postojanje Tvorba: Ime je tvoreno od hebrejskog glagolskog korijena הָיָה (hayah) ili još starijeg הָוָה (hawah) koji znači 'biti' ili 'postati', vjerojatno u kauzativnom imperfektu. Tekst objašnjava: U Izlasku 3:14 biblijski tekst ovo ime teološki i etimološki objašnjava Božjom samoobjavom: 'Ja sam koji jesam' (Ehjeh ašer ehjeh).

Zaključak

Ovaj stih predstavlja jedan od najvažnijih teoloških prijelaza u ranoj povijesti Knjige Postanka. Dok prethodni reci opisuju Kajinovu lozu koja gradi gradove, razvija oružje i tone u arogantno nasilje (poput Lamekovog hvalisanja ubojstvom), Šetova linija donosi potpuno drugačiji odgovor na ljudsku situaciju. Kroz rođenje Enoša, čije samo ime naglašava ljudsku krhkost i smrtnost, čovječanstvo počinje prepoznavati svoju potpunu neznatnost i ograničenost nakon izgona iz Edenskog vrta.

Upravo usred te spoznaje o vlastitoj krhkosti stih bilježi da se 'tada počelo prizivati u ime Jahve', što označava početak formalnog, javnog bogoštovlja i molitve. To stoji u oštrom kontrastu s ohološću sekularnih postignuća Kajinove civilizacije, prikazujući duhovno buđenje onog dijela čovječanstva koje, suočeno sa svojom prolaznošću, traži vječni oslonac i spasenje u Božjem osobnom, savezničkom imenu.