I bi pri rađanju njezinu: pruži ruku, a primalja uze i sveza na ruku njegovu grimiz govoreći: "Ovaj izađe prvi."
I bi pri rađanju njezinu: pruži ruku, a primalja uze i sveza na ruku njegovu grimiz govoreći: "Ovaj izađe prvi."
I bi, kako je vraćao ruku svoju, gle, izađe brat njegov; a ona reče: "Kakvu si provalu na sebe provalio!" I prozva ime njegovo Peres.
A poslije izađe brat njegov kojemu na ruci bijaše grimiz; i prozva ime njegovo Zerah.
A poslije izađe brat njegov kojemu na ruci bijaše grimiz; i prozva ime njegovo Zerah.
A poslije izađe brat mu, kojemu oko ruke bijaše crveni konac, i nadješe mu ime Zara.
וְאַחַר יָצָא אָחִיו אֲשֶׁר עַל יָדוֹ הַשָּׁנִי וַיִּקְרָא שְׁמוֹ זָֽרַח
ve./'a.Char ya.Tza' 'a.Chi/v 'a.Sher 'al- ya.D/o ha./sha.Ni va/i.yik.Ra' she.M/o Za.rach
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I poslije izađe brat njegov koji na ruci njegovoj grimiz i nazva ime njegovo Zerah."
1. izađe Izvornik: יָצָא [yatsa'] Gramatika: Glagol yatsa' u Qal perfektu, 3. lice jednine muškog roda. Označava dovršenu radnju izlaženja iz majčine utrobe. Značenje: U kontekstu porođaja blizanaca, glagol označava konačno rođenje drugog brata, nakon neočekivanog proboja prvog. Njegov izlazak dovršava napeti i neobični narativ rođenja Tamarine djece.
2. brat njegov Izvornik: אָחִיו ['achiyv] Gramatika: Imenica 'ach (brat) s pronominalnim sufiksom 3. lica jednine muškog roda. Značenje: Tekst naglašava bratski odnos i činjenicu da su blizanci, no u isto vrijeme podcrtava suparništvo u maternici koje je čest motiv u Knjizi Postanka, posebice kod rađanja blizanaca.
3. grimiz Izvornik: הַשָּׁנִי [hashaniy] Gramatika: Imenica s određenim članom (ha-). Često označava jarko crvenu boju dobivenu od crvića, no ovdje stoji kao metonimija za 'grimizni konac'. Značenje: Grimizni konac bio je vizualni znak prvorođenstva koji je primalja vezala za djetetovu ruku kad je prva provirila. Simbolički svjedoči o ljudskom pokušaju bilježenja prvenstva koje je na kraju obrnuto.
4. i nazva Izvornik: וַיִּקְרָא [vayikra'] Gramatika: Glagol qara' (zvati, imenovati) u Qal imperfektu s vav konsekutivnim, 3. lice jednine muškog roda. Izražava narativni slijed prošlih događaja. Značenje: Čin imenovanja temeljni je biblijski motiv davanja identiteta i sudbine djetetu. Iako je glagol u aktivu (dosl. 'i nazva on', obično Juda), često se tumači bezlično ('prozvaše ga'). Imena:
- Zerah [זָֽרַח / zarach] (osoba) Znači: svitanje, sjaj, izlazak (sunca) Tvorba: Potječe od hebrejskog glagolskog korijena z-r-ch (זָרַח) koji primarno označava izlazak sunca, nicanje svjetlosti ili bljesak zore. Tekst objašnjava: Premda tekst ne daje izričitu etimološku formulu ('jer je...'), narativ povezuje ime Zerah s pojavljivanjem njegove ruke s grimiznim koncem prije brata; ruka se pojavila prva poput rane zrake sunca u svitanje prije samog sunca.
Ovaj stih opisuje rođenje mlađeg blizanca, Zeraha, koji je prema biološkim naznakama trebao biti prvorođenac jer je njegova ruka s grimiznim koncem prva izašla iz majčine utrobe. Ipak, njegov se brat Peres neobjašnjivo probio prvi, preokrenuvši ljudska očekivanja o prirodnom prvenstvu i nasljedstvu.
Epizoda iz Knjige Postanka nastavlja snažan biblijski i teološki motiv inverzije prvorođenstva, koji je dosljedno prisutan kroz patrijarhalnu povijest (Jiškamel i Izak, Ezav i Jakov, Manase i Efrajim). Zerah ostaje zauvijek obilježen grimiznim znakom ljudskog prava, no prvenstvo i bogoizabranje (Peres je Kristov predak) svjedoče da Božji naum milosti i izbor često mimoilaze puko biološko prvenstvo i ljudske običaje.