Početna ›

Postanak 35,12 — Knjiga Postanka

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

I reče mu Bog: "Ime je tvoje Jakov; neće se više zvati ime tvoje Jakov, nego će ti ime biti Izrael." I prozva mu ime Izrael.

I reče mu Bog: "Ja sam Bog Svemogući! Plodi se i množi se; narod i zbor naroda postat će od tebe, a kraljevi će iz bedara tvojih izaći.

A zemlju koju sam dao Abrahamu i Izaku, tebi ću je dati; i sjemenu tvome nakon tebe dat ću zemlju."

Tada uziđe Bog od njega na mjestu gdje je s njim govorio.

I postavi Jakov stup na mjestu gdje je s njim govorio, stup od kamena, te izli na nj ljevanicu i nali na nj ulje.

Biblija

A zemlju koju sam dao Abrahamu i Izaku, tebi ću je dati; i sjemenu tvome nakon tebe dat ću zemlju."

Daničić-Karadžić

I daću ti zemlju koju sam dao Avramu i Isaku, i nakon tebe sjemenu tvojemu daću zemlju ovu.

Original

וְאֶת הָאָרֶץ אֲשֶׁר נָתַתִּי לְאַבְרָהָם וּלְיִצְחָק לְךָ אֶתְּנֶנָּה וּֽלְזַרְעֲךָ אַחֲרֶיךָ אֶתֵּן אֶת הָאָֽרֶץ

Izgovor

ve./'Et ha./'A.retz 'a.Sher na.Ta.ti le./'av.ra.Ham u./le./yitz.Chak le./Kha 'et.te.Ne./nah u./le./zar.'a./Kha 'a.cha.Rei./kha 'e.Ten 'et- ha./'A.retz

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I zemlju koju sam dao Abrahamu i Izaku, tebi dat ću je, i sjemenu tvome nakon tebe dat ću zemlju."

Analiza

1. zemlju Izvornik: הָאָרֶץ [ha'arets] Gramatika: Imenica ženskog roda u jednini s određenim članom. Nalazi se u akuzativu koji je u hebrejskom jasno označen neprevodivom česticom 'et' (אֶת). Značenje: Odnosi se na Kanaan i ključni je element Božjeg saveza s patrijarsima. Predstavlja fizičko ispunjenje obećanja i konkretan prostor Božjeg blagoslova.

2. sam dao Izvornik: נָתַתִּי [natatiy] Gramatika: Glagol 'natan' (dati) u perfektu (qal, 1. lice jednine). Značenje: Korištenje perfekta ukazuje na radnju koja je dovršena u prošlosti. Ono što je Bog već učinio i dao precima, jamči apsolutnu sigurnost onoga što se daje Jakovu.

3. dat ću je Izvornik: אֶתְּנֶנָּה ['etenena] Gramatika: Glagol 'natan' u imperfektu (qal, 1. lice jednine) s pronominalnim sufiksom za 3. lice jednine ženskog roda ('je'). Značenje: Izražava buduću, trajnu radnju i čvrsto obećanje usmjereno izravno. Sufiks se odnosi na imenicu 'zemlja' (ženski rod), čineći darivanje vrlo osobnim.

4. i sjemenu tvome Izvornik: וּלְזַרְעֲךָ [ulzar'akha] Gramatika: Imenica 'zera' (sjeme) s veznikom 'w' (i), prijedlogom 'l' (za, prema) i sufiksom za 2. lice jednine muškog roda ('tvome'). Značenje: Pojam 'sjeme' koristi se u kolektivnom smislu, obuhvaćajući cjelokupno buduće potomstvo. Time se osigurava da se savez i vlasništvo nad zemljom prenose na cijeli izraelski narod. Imena: - Abraham [אַבְרָהָם / Avraham] (osoba) Znači: otac mnoštva Tvorba: Sastoji se od hebrejske riječi 'av' (otac) i korijena preuzetog iz riječi 'hamon' (mnoštvo). Označava pretka mnogobrojnih naroda. Tekst objašnjava: Tekst u Postanku 17,5 objašnjava značenje imena riječima: 'jer te ocem mnoštva naroda postavljam'. Promjena imena: Ranije ime bilo je Abram ('uzvišeni otac' ili 'moj otac je uzvišen'). Promjena u Abraham ('otac mnoštva') označava sklapanje saveza i Božje obećanje brojnog potomstva.

- Izak [יִצְחָק / Yitschak] (osoba) Znači: on se smije / nasmijat će se Tvorba: Izvedeno iz hebrejskog glagolskog korijena 'tsachaq' (smijati se). Tekst objašnjava: Ime je izravno povezano sa Sarinim nevjerničkim smijehom kada je čula proročanstvo da će roditi u starosti (Postanak 18,12), a kasnije i s njezinim radosnim smijehom nakon rođenja (Postanak 21,6).

Zaključak

Ovaj stih (Postanak 35,12) predstavlja teološki sažetak Božjih obećanja patrijarsima i vrhunac obnove saveza s Jakovom u Betelu. Neposredno nakon što mu je ime promijenjeno u Izrael, Jakov dobiva formalnu potvrdu da se na njega i njegovu liniju prenose ista ona obećanja koja su dana Abrahamu i Izaku, čime se njegova loza legitimira kao jedini pravi nositelj Božjeg saveza.

Gramatička struktura stiha snažno spaja prošlost i budućnost: zemlja koja je bila sigurno i nepovratno 'dana' precima (perfekt), sada se 'daje' Jakovu, te će biti predana njegovom potomstvu (imperfekt). Ovo ponavljanje glagola 'dati' ('natan') dvaput i isticanje 'zemlje' na početku i na kraju stiha svjedoči o Božjoj potpunoj vjernosti, naglašavajući da plan ispunjenja teče neprekinuto kroz generacije.