Postanak 20,2 — Knjiga Postanka

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I reče Abraham o Sari ženi svojoj sestra moja ona i posla Abimelek kralj Gerara i uze Saru"

1. I reče Izvornik: וַיֹּאמֶר [vayo'mer] Gramatika: Vav-konsekutivno povezano s imperfektom 3. lica jednine muškog roda korijena אָמַר (amar, reći). Označava radnju koja nastavlja narativni niz u prošlosti. Značenje: Uvodi ključnu izjavu u biblijskom narativu, označavajući početak Abrahamovog proaktivnog, iako u ovom slučaju obmanjujućeg i štetnog govora.

2. o Izvornik: אֶל ['el] Gramatika: Prijedlog koji osnovno znači 'k', 'prema' ili 'do', ali uz glagol govorenja (amar) često nosi značenje 'u vezi s' ili 'o'. Značenje: Ovaj prijedlog naglašava da Abraham svoju izjavu o Sari nije uputio njoj izravno, već je to bio njegov stav namijenjen lokalnom stanovništvu.

3. ženi svojoj Izvornik: אִשְׁתּוֹ ['ishto] Gramatika: Imenica אִשָּׁה (ishah, žena) u konstruktnom stanju s pronominalnim sufiksom 3. lica jednine muškog roda (njegova). Značenje: Izričito potvrđuje stvarni bračni status, ističući ironiju i opasnost situacije u kojoj Abraham vlastitu zakonitu suprugu predstavlja samo kao sestru.

4. sestra moja Izvornik: אֲחֹתִי ['achotiy] Gramatika: Imenica אָחוֹת (achot, sestra) s pronominalnim sufiksom 1. lica jednine (moja). Značenje: Otkriva Abrahamovu strategiju preživljavanja temeljenu na poluistini, ugrožavajući time i Sarin integritet i ispunjenje Božjeg obećanja.

5. ona Izvornik: הִוא [hiv'] Gramatika: Osobna zamjenica 3. lica jednine ženskog roda. U Pentateuhu se iznimno često piše s 'vav' umjesto 'jod' (ketiv-qere perpetuum: piše se 'on', čita 'ona'). Značenje: Služi kao kopula u imenskoj rečenici ('ona je moja sestra'), snažno i izravno fiksirajući njen lažni identitet pred Kanaancima.

6. i posla Izvornik: וַיִּשְׁלַח [vayishlach] Gramatika: Vav-konsekutivno povezano s Qal imperfektom 3. lica jednine muškog roda korijena שָׁלַח (shalach, poslati). Značenje: Demonstrira kraljevski autoritet i suverenu moć Abimeleka koji po kratkom postupku šalje izaslanike u skladu s dotadašnjim običajima.

7. i uze Izvornik: וַיִּקַּח [vayikach] Gramatika: Vav-konsekutivno uz Qal imperfekt 3. lica jednine muškog roda korijena לָקַח (lakach, uzeti). Prvo korijensko slovo (lamed) ovdje se asimilira. Značenje: Naglašava brzinu i izravnost kojom Abimelek prisvaja Saru u svoj harem, što stvara teološku krizu jer direktno prijeti ispunjenju Božjeg saveza. Imena: - Abraham [אַבְרָהָם / 'avraham] (osoba) Znači: otac mnoštva (prema biblijskom objašnjenju) Tvorba: Tvoreno spajanjem riječi אָב ('av, otac) i הֲמוֹן (hamon, mnoštvo). Mnogi lingvisti ga drže puko dijalektalnom varijantom imena Abram. Tekst objašnjava: Postanak 17,5 povezuje promjenu imena s obećanjem: 'jer ću te učiniti ocem mnogih naroda' (ab hamon goyim). Promjena imena: Raniji oblik bio je Abram (אַבְרָם, 'uzvišeni otac'). Promjena u Abraham ('otac mnoštva') označava sklapanje Božjeg saveza i garanciju brojnog potomstva.

- Sara [שָׂרָה / sara] (osoba) Znači: kneginja, vladarica Tvorba: Izvedeno iz hebrejskog korijena שָׂרַר (sarar, vladati) te imenice שַׂר (sar, knez, vladar). Promjena imena: Raniji oblik bio je Saraj (שָׂרַי, 'moja kneginja'). Promjenom u Sara (općenito 'kneginja') Bog širi blagoslov s usko osobnog na univerzalni, najavljujući da će iz nje proizaći kraljevi naroda (Post 17,15-16).

- Abimelek [אֲבִימֶלֶךְ / 'aviymelekh] (osoba) Znači: moj otac je kralj Tvorba: Tvoreno od riječi אָב ('av, otac) sa sufiksom za 1. lice jednine 'moj' i imenice מֶלֶךְ (melekh, kralj). Ovo se ime često smatra dinastičkom filistejskom vladarskom titulom, a ne samo osobnim imenom.

- Gerar [גְּרָר / gerar] (grad) Znači: boravište, mjesto usputnog boravka Tvorba: Etimološki se najčešće povezuje s glagolskim korijenom גּוּר (gur), koji znači boraviti, stanovati kao pridošlica ili stranac.

Ovaj stih vjerno preslikava dramatičan trenutak Abrahamovog pada u vjeri, gdje on zbog straha za vlastiti život ponavlja identičnu pogrešku koju je učinio prije nekoliko desetljeća u Egiptu (Post 12). Unatoč jasnim Božjim obećanjima i neposrednoj najavi Izakovog rođenja, Abraham se oslanja na ljudsku proračunatost, svodeći bračni odnos sa Sarom na rodbinski kako bi se spasio, istovremeno lažući lokalnom stanovništvu.

Stvarna teološka težina ovoga ulomka nalazi se u opasnosti u koju je stavljen čitav Božji plan spasenja. Abimelekovo lakosmisleno uzimanje Sare znači prijetnju liniji obećanog sjemena (iz koje treba doći Mesija). Ovaj pad ljudskog aktera postavlja scenu za apsolutnu i suverenu intervenciju Boga, jasno učeći čitatelja da ispunjenje saveza ne ovisi o patrijarhovoj moralnoj savršenosti, već isključivo o Božjoj milosti i neumornoj vjernosti svojim obećanjima.