Početna ›

Postanak 10,13 — Knjiga Postanka

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Iz te zemlje izađe Ašur te sagradi Ninivu, Rehobot Ir i Kalah,

i Resen između Ninive i Kalaha; to je veliki grad.

A Misrajim rodi Ludijce, Anamijce, Lehabijce i Naftuhijce,

i Patrušane i Kasluhijce, odakle izađoše Filistejci, i Kaftorce.

A Kanaan rodi Sidona, prvorođenca svoga, i Heta,

Biblija

A Misrajim rodi Ludijce, Anamijce, Lehabijce i Naftuhijce,

Daničić-Karadžić

A Mesrain rodi Ludeje i Enemeje i Laveje i Neftaleje,

Original

וּמִצְרַיִם יָלַד אֶת לוּדִים וְאֶת עֲנָמִים וְאֶת לְהָבִים וְאֶת נַפְתֻּחִֽים

Izgovor

u./mitz.Ra.yim ya.Lad 'et- lu.Dim ve./'Et 'a.na.Mim ve./'Et le.ha.Vim ve./'Et naf.tu.Chim

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I Micrajim rodio Ludijce i Anamijce i Lehabijce i Naftuhijce"

Analiza

1. I Micrajim Izvornik: וּמִצְרַיִם [umitsrayim] Gramatika: Vlastita imenica (osoba i zemlja) s prefiksom veznika waw ('i'). Oblik imenice je u dualu (dvojini). Značenje: Predstavlja eponimnog oca egipatskog naroda. Geopolitički i simbolički ukazuje na tradicionalnu podjelu Egipta na Gornji i Donji, čime obuhvaća cjelokupan prostor ranog egipatskog utjecaja.

2. je rodio Izvornik: יָלַד [yalad] Gramatika: Glagol u osnovnom (qal) deblu, perfekt, treće lice jednine muškog roda. Značenje: U kontekstu 'Tablice naroda' (Postanak 10), rađanje se prvenstveno odnosi na etnološko i zemljopisno proizašavši raspon plemena iz zajedničkog podrijetla ili političke sfere, a ne samo na izravno biološko srodstvo.

3. Ludijce Izvornik: אֶת לוּדִים ['et ludiym] Gramatika: Imenica muškog roda u množini, praćena česticom 'et' koja služi isključivo kao neprevodivi pokazatelj izravnog objekta (akuzativa). Značenje: Ovaj se narod povezuje sa sjevernoafričkim područjima, naglašavajući rasprostranjenost civilizacije na zapad. Ovi afrički Ludijci odvojeni su entitet od azijskih (lidijskih) potomaka Šema.

4. i Lehabijce Izvornik: וְאֶת לְהָבִים [ve'et lehaviym] Gramatika: Imenica u množini na koju su vezani veznik 'waw' (i) te oznaka akuzativa 'et'. Hebrejski korijen imenice povezan je uz vatru i plamen. Značenje: Smatra se da označavaju Libijce, opisujući ratnička ili nomadska plemena koja su prebivala u 'užarenoj', suncem spaljenoj pustinji zapadno od Nila.

5. i Naftuhijce Izvornik: וְאֶת נַפְתֻּחִֽים [ve'et naftuchiym] Gramatika: Množinska imenica (pleme/narod) sa prefiksima, najvjerojatnije adaptirana u hebrejski kao posuđenica iz staroegipatskog jezika. Značenje: Predstavlja stanovnike specifične regije pod egipatskim utjecajem, najvjerojatnije sjevernu močvarnu regiju Donjeg Egipta oko obala Mediterana. Imena: - Micrajim [מִצְרַיִם / mitsrayim] (osoba | narod | zemlja) Znači: dvojina od 'matsor' (utvrda, opsada), doslovno 'dvije utvrde' ili 'dvije uvale' Tvorba: Nastavak '-ayim' je oznaka duala. Značenjski savršeno reflektira drevnu podjelu države na Donji (delta) i Gornji (dolina Nila) Egipat koji su se ujedinili.

- Ludijci [לוּדִים / ludiym] (narod) Znači: nepoznato Tvorba: Množinski oblik naziva za narod afričkog porijekla čija je semitska ili egipatska etimologija do danas ostala sasvim nerasvijetljena.

- Anamijci [עֲנָמִים / 'anamiym] (narod) Znači: nepoznato Tvorba: Završava klasičnim hebrejskim nastavkom za množinu, no korijen ne pripada uobičajenoj semitskoj jezičnoj baštini te nema sigurnu etimologiju.

- Lehabijci [לְהָבִים / lehaviym] (narod) Znači: plamenovi, užareni Tvorba: Ime izvedeno iz hebrejskog korijena לַהַב (lahav) koji doslovno znači 'plamen', 'vrućina' ili oštrica (mača).

- Naftuhijci [נַפְתֻּחִֽים / naftuchiym] (narod) Znači: oni koji pripadaju Ptahu (ili oni iz Delte) Tvorba: Vjerojatno dolazi od egipatskog 'Na-Ptah' što znači sljedbenici stvoriteljskog boga Ptaha, čije je glavno središte bio grad Memfis u Donjem Egiptu.

Zaključak

Ovaj stih je dio 'Tablice naroda' i dokumentira rane civilizacijske izboje iz Egipta kao tadašnje bliskoistočne supersile. Dok suvremena rodoslovlja navode pojedince, ovaj drevni zapis jedinstven je po tome što izravno navodi imena u množini (završetak -im), jasno stavljajući naglasak na to da nabraja čitava plemena, narode i države u nastajanju, a ne samo biološke sinove.

Teološki i povijesni smisao ovakve strukture je kartiranje tada poznatog svijeta, posebno sjeverne Afrike. Navodeći Ludijce, Anamijce, Lehabijce i Naftuhijce, biblijski pisac nam predstavlja etničko i političko stablo naroda koji su potekli od Micrajima (Egipta) i smjestili se diljem sjevernoafričke i mediteranske obale. Time se potvrđuje univerzalnost Božjeg suvereniteta nad poviješću naroda koja nadilazi granice samo jednog, odabranog izraelskog plemena.