Ovo je knjiga rodoslovlja Adamova: u dan kad Bog stvori čovjeka, u obličju Božjem načini ga;
Ovo je knjiga rodoslovlja Adamova: u dan kad Bog stvori čovjeka, u obličju Božjem načini ga;
muško i žensko stvori ih, i blagoslovi ih, i prozva ime njihovo Čovjek u dan kad bijahu stvoreni.
I živje Adam stotinu i trideset godina, te rodi u obličju svojemu, prema slici svojoj, i prozva ime njegovo Šet.
A dani Adamovi, nakon što rodi Šeta, bijahu osam stotina godina; i rodi sinove i kćeri.
muško i žensko stvori ih, i blagoslovi ih, i prozva ime njihovo Čovjek u dan kad bijahu stvoreni.
Muško i žensko stvori ih, i blagoslovi ih, i nazva ih čovjek, kad biše stvoreni.
זָכָר וּנְקֵבָה בְּרָאָם וַיְבָרֶךְ אֹתָם וַיִּקְרָא אֶת שְׁמָם אָדָם בְּיוֹם הִבָּֽרְאָֽם
za.Khar u./ne.ke.Vah be.ra.'A/m va/y.Va.rekh 'o.Ta/m va/i.yik.Ra' 'et- she.Ma/m 'a.Dam be./Yom hi.Ba.re.'A/m
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Muško i žensko stvori ih i blagoslovi ih i nazva ime njihovo Adam u dan stvaranja njihovoga."
1. muško i žensko Izvornik: זָכָר וּנְקֵבָה [zakhar unkeva] Gramatika: Imenice u jednini povezane veznikom. 'Zakhar' označava muški spol, dok 'neqevah' označava ženski spol. Značenje: Naglašava spolnu komplementarnost ljudskog roda od samog početka. Oboje su nužni dio cjelokupnog Božjeg nauma i jednako obuhvaćeni Njegovim stvaranjem.
2. stvori ih Izvornik: בְּרָאָם [bera'am] Gramatika: Glagol 'bara' (stvoriti) u perfektu (qal), 3. lice jednine, sa spojenim pronominalnim sufiksom 3. lica množine ('am'). Značenje: Glagol 'bara' se u Svetom pismu koristi isključivo s Bogom kao subjektom, označavajući stvaranje iz ničega. Ovaj čin ističe apsolutni suverenitet i božansku moć prizivanja čovječanstva u postojanje.
3. i blagoslovi ih Izvornik: וַיְבָרֶךְ אֹתָם [vayvarekh 'otam] Gramatika: Glagol 'barakh' (blagosloviti) u imperfektu s vav-konsekutivnim (piel formacija) uz prijedlog 'et' kao oznaku akuzativa sa sufiksom. Značenje: Božji blagoslov je stvarna snaga usmjerena na darivanje života, plodnosti i opstanka. On potvrđuje suštinsku dobrotu ljudskog života i ovlašćuje ih za množenje na zemlji.
4. i nazva Izvornik: וַיִּקְרָא [vayikra'] Gramatika: Glagol 'qara' (zvati, nazvati, proglasiti) u imperfektu s vav-konsekutivnim (qal), što izražava slijed prošlih radnji. Značenje: U kontekstu Drevnog Bliskog istoka, čin imenovanja označava pravo vlasništva, autoritet i suverenu vlast nad imenovanim objektom ili bićem. Bog njime definira smisao i svrhu čovječanstva.
5. ime njihovo Adam Izvornik: שְׁמָם אָדָם [shemam 'adam] Gramatika: Imenica 'shem' (ime) sa sufiksom 3. lica množine te imenica 'adam' u funkciji kolektivnog imena / vlastitog imena. Značenje: Znakovito je da Bog objedinjuje i muškarca i ženu pod jednim zajedničkim imenom, čovjek. To izražava neraskidivo ontološko jedinstvo i pred-Bogu jednaku vrijednost čitave ljudske rase.
6. u dan stvaranja njihovoga Izvornik: בְּיוֹם הִבָּֽרְאָֽם [beyom hibar'am] Gramatika: Prijedlog 'be' (u) spojen s 'yom' (dan) te glagol 'bara' u nifal (pasivnom) infinitivu konstruktnom s pronominalnim sufiksom. Značenje: Ova fraza temporalno uokviruje početak ljudskog roda, podsjećajući da ljudsko postojanje nije vječno, nego ima povijesni trenutak u kojem je uzrokovano voljom Stvoritelja. Imena:
- Adam [אָדָם / 'adam] (osoba) Znači: čovjek, zemljanin Tvorba: Tvoreno od hebrejskog korijena 'adam', koji se veže uz imenicu 'adamah' (אֲדָמָה) što znači zemlja, tlo ili prah, a nosi i asocijacije na crvenu boju zemlje. Tekst objašnjava: Pisac Postanka (u poglavlju 2, stihu 7) objašnjava ovo ime izvještajem u kojem Bog oblikuje čovjeka (adam) od praha sa zemlje (adamah).
Ovaj stih iz Postanka 5,2 predstavlja moćan sažetak teologije ljudskog stvaranja, potvrđujući osnovne istine uspostavljene u prva dva poglavlja Knjige Postanka. Nizom preciznih glagola (stvoriti, blagosloviti, imenovati) tekst rasvjetljava izravan odnos Boga i čovječanstva, očitujući potpunu ovisnost ljudskog roda o Stvoritelju.
Najznačajnija poruka stiha nalazi se u činjenici da je Bog zajedničkim imenom 'Adam' nazvao i muškarca i ženu u trenutku njihovog stvaranja. Time tekst snažno ukazuje na to da ljudska narav posjeduje duboko ontološko jedinstvo te da ravnopravnost i komplementarnost oba spola proizlaze iz same biti Božjeg nauma i kreacije.